MUZEJ TURISTIČKOG RAPCA

Kao što postoje obiteljski albumi tako postoje i albumi, tako postoje i svojevrsni albumi, zbirke fotografija i dokumenata tvornica i drugih uglednih tvrtki s dubokim i snažnim korijenima u nekoj sredini. Zbog toga mi je izgledala vrlo simpatično nakana jednog od čelnika Hotelskog poduzeća Rabac da razmišlja i o nešto sličnom projektu o tom hotelijeru, okosnici poslijeratnog razvoja turizma na labinskoj obali. Svoju uvjerljivost osnažio je i tvrdnjom da će to učiniti u jednom od restorana ili drugih "protočnih" prostorija "Rapca". Spominjala se i likovna galerija i drugih sadržaja koja bi svjedočila o duši Bisera s Kvarnera, kako se nekada tapšalo Rapcu. Bit će tada prostora i za predstavljanje Rapca kroz oči njegovih dugogodišnjih posjetitelja, onih kojima se vjernost bilježi desetljećima.
Vrijeme je odmicalo, štošta toga se u Rapcu promijenilo, uređivali su se i hoteli, ali ništa od dobrih namjera, koje bi bile poticaj osmišljavanju njegova društvenog i zajedničkog sazrijevanja. I dok se nešto konkretno ne  oživotvori, vrata ovog virtualnog muzeja Rapca otvaram fotografijama njemačkog turista Daniela Wingera. Njegove sam roditelje, oca Karla i majku Doris, upoznao prilikom obilježavanja četvrt stoljeća neprekinutog svraćanja u Rabac, u kojega su prvi put došli 1972. godine. Posjetio me i ove godine, sa štapom u ruci i bez nedavno preminule supruge, s kojom je proveo najljepše trenutke u svom životu. Ovog puta društvo mu je pravio unuk te sin Daniel, koji se u slobodno vrijeme nikada ne razdvaja od fotoaparata. Ove su fotografije nastale prije petnaestak godina, a tek su dijelićak njegove bogate zbirke fotki nastale u njegovom Rapcu. Bude li i od drugih vjernih gostiju rabačke perle ova će galerija fotografija uskoro biti bogatija!

S ocem i sinom Winger sreo sam se i početkom listopada 2015. godine - najprije petak, 9. listopada u Rapcu, gdje me je on uočio za šetnje kod lanterne, a sutradan u knjižari u starom gradu. U trenutku dok smo čavrljali ušao je popularni Pipica, želeći mi poručiti da se u Rapcu sastaje senat maškara iz cijele zemlje i bliže okolice. Upoznajem ga s Karlom, kada on kao iz topa izvali da ga je vidio u nekom od rabačkih hotela. I ne samo to, manirom odličnog policajca, a to je radio najveći dio svog života, počinje nizati imena rabačkih hotelijera koje je upoznao za svojih ljetovanja! Na kraju se zaustavio i na Ediju Černjulu, donedavno generalnom direktoru Valamara. Drago mi je dokle je stigao, ali za mene je on uvijek ostao srdačni Kuferdirektor, kojega sam upoznao daleke 1972. godine!

                                                saznaj više: www.mat-flacius.com