LABIN - POLI FARAGUNI

Razglednice su na više načina vrlo vjeran i pouzdan svjedok te dokument minulih vremena, prozor u našu noviju prošlost. I to ne samo svojim licem, odnosno fotografijom, već i svojim, nerijetko još životnijim, personifikacionaliziranim i neposrednijim naličjem, pozadinom. Kao i grafičkim rješenjima, kompozicijom fotke, dizajnom, kakvoćom papira ili otiska. U tom pogledu na ovim prostorima prednjačile su u svakom pogledu razglednice tiskane u doba Austro-Ugarske, u doba Italije razglednice doživljaju veliki hod unatrag, dok je za Jugoslavije, osobito u prvih desetak godina, uslijedio gotovo katastrofalan pad u njihovom nakladništvu. Pet razglednica na ovom postu o tome govore više od riječi. Papir je nekvalitetan, zbog čega je otisak vrlo loš, dizajn škrt, a kut snimanja, osobito na posljednjoj razglednici, promašen je do te mjere da je motiv doveden do ruba neprepoznatljivosti. Na jednoj od njih i tekst jer netočan, pa se nove kuće smještaju u Rašu, a ne Podlabin. Uz to je ideološki obojen tvrdnjom da su nove kuće izgrađene  za poboljšavanje "životnih uslova naših rudara".
Kao najčešći izdavač tih razglednica pojavljuje se RVJ iz Zagreba, beogradski Putnik, a u nekim slučajevima  on i nije poznat.
Takve kakve jesu ove su razglednice svojim izgledom nijemi svjedoci jednog siromašnog poratnog doba, kada nije bilo dovoljno novca, ideja, a ni ljudi za izradu tamo nekih nevažnih kartolina. U ovom konkretnom slučaju one su i vrlo važan fotografski dokument o širenju novog grada u podnožju Labina, kada je najprije izgrađeno 30-ak stanova u Ulici slobode kod skretanja za Rabac, a potom i 49 kuća s po četiri stana u dijelu grada zvanom danas Nove zgrade.
Skretanje za Rabac, omiljenom kupalištu Labinjana, osobito tih godina, u mojem smo djetinjstvu zvali "Poli Faraguni", a da mi djeca zapravo i nismo znali odakle mu takav naziv. Faraguna je bila bogata rabačka obitelj koja je između dva rata na putu za Rabac, koji će biti asfaltiran mnogo kasnije, podigla stambeno-poslovnu zgradu s pekarom, gdje je naše Jedinstvo peklo dobar kruh sve dok nije nova pekara sredinom šezdesetih izgrađena na Starcima.
Nakon rata ta se obitelj, kao i mnoge druge, osobito dobrostojeće, iselila u Italiju, a danas novi kružni tok diktira drugačiji životni ritam u tom dijelu nekadašnjeg rudarskog grada.


(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.hr)