JULIJSKA KRAJINA JE NAŠA - DO LABINA PREKO PARIZA

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.hr)

U ruke mi konačno došla knjiga o Julijskoj krajini, zapravo zbirci fotografija i dokumenata, kojima je, između ostalog, jugoslavenska delegacija 1946. godine na mirovnoj konferenciji u Parizu dokazivala da Istra, s Trstom i Goricom pripada novoj Titovoj Jugoslaviji. Kratak tekst s legendama ispod fotografija pisan je na na engleskom, ruskom i francuskom jeziku, a sažeci te kratak uvod na slovenskom, srpskom i talijanskom jeziku. Premda sam očekivao više novih, meni nepoznatih dokumenata, osobito o Labinu, svoju sam znatiželju morao "namiriti" sa svega nekoliko novih detalja. Panorama Labina s istoka i nije neka posebna novina, iako se na njoj detaljnije vide zgrade i 1937. godine izgrađen sportski centar Giuventu Italiana Littorio(GIL) u kvartu Santa Catterina. Kao što je poznato taj dio grada, zajedno sa sportskim centrom, nestao je sredinom šezdesetih proteklog stoljeća, kao posljedica neodgovornog vađenja ugljena ispod starog grada, na što podsjeća i kompleks novih stambeno-poslovnih zgrada i novi sportsko-rekreacijski centar u današnjoj Ulici svete Katarine, a prije toga Ulici palih boraca. 

Druga je fotografija također zanimljiva, a prikazuje doček međunarodne delegacije za određivanje granica između Jugoslavije i Italije ispred direkcije jame Labin u Podlabinu. Dočekale su ih djevojke koje su plesale "narodni" ples "Kolo",  s kojim su se one, za razliku od baluna, tada prvi put srele. Isti taj trenutak, ali s drugog kuta, našao se kasnije i na razglednicima, a već je ranije objavljen na ovom blogu.

Posebna je zanimljivost i obilježavanje štrajka rudara i pobune seljaka na Proštini u ožujku 1921. godine, koja se pod nazivom Slobodna Labinska Republika, također našla na pregovaračkom stolu u Parizu kao snažan adut jugoslavenske strane.