utorak, 19. rujna 2017.

ZLATA KLAPČIĆ, ZAGREBAČKA LABINJONKA IZ PULE

Dolaskom Italije na ove prostore mnogo se Istrana iselilo u ondašnju Jugoslaviju ili u Ameriku. Među njima je bio i Matija Klapčić iz Nedešćine, koji se 1920 godine našao u Mariboru, odakle dolazi u zagreb. Živio je na Trešnjevki, gdje je u ono vrijeme živjelo mnogo istarskih emigranata. Tu se Matiji 1931. godine rodila kćerka Zlata, po kojoj je i ono ostao u našem kolektivnom sjećanju. Mlada Zlata obožavala je letenje, pa već sa 18. godina postaje prvi diplomirani pilot letjelice u Hrvatskoj, a godinu dana kasnije i prva žena instruktor. Zbog bolesti 1953. godine prestaje s letenjem i okreće se novinarstvu kao zagrebačka dopisnica Borbe.
Zov zavičaja njenog oca vuče je u Istru, gdje u Puli nekoliko godina kasnije postaje najprije dopisnica Novog lista, a potom beogradske politike. U tim novinama 1964. objavljuje odličnu reportažu o urušavanju starog Labina zbog rudarenja ispod njegovih temelja, koja joj donosi godišnju nagradu Hrvatskog društva novinara.
Uz novinarstvo bavi se poezijom i prozom, ostavivši iza sebe više knjiga. Jedna od njih je i zbirka kratkih priča Kliješta, u kojoj opisuje i život istarskih izbjeglica u Zagrebu. To je ujedno jedina knjiga Zlate Klapčić u Gradskoj knjižnici u Labinu, gradu u kojem je gotovo nepoznat njen život i stvaralaštvo.
Umrla je 2012. godine u Puli, a pri kraju života objavila je i knjigu o povijesti avijacije u Hrvatskoj. U rodni kraj svog oca rijetko je svraćala, a otprilike dvije godine prije odlaska s ovog svijeta s njom sam imao posljednji (telefonski) kontakt. Tada samo razgovarali o njenom životnom putu.

Nema komentara:

Objavi komentar