I tako nekoliko desetljeća, sve dom gradski oci nisu odlučili da maškarama tamo nema mjesta, pa su se sredinom prvog desetljeća novog stoljeća premjestili na mnogo atraktivnije mjesto - na ulicu u središtu novog dijela Labina, glavnom mjestu okupljanja Labinjana, osobito mladih. Poznatijem po popularnom nazivu "Poli semafora."
Prije 21 godine, zajedno s Eduardom Strenjom, mojim kolegom s posla i urednikom fotografije Glasa Istre, koji je preminuo 12 godina kasnije u 59. godini života, objavili smo monografiju Labin tragom vjekova. Knjiga je ilustrirana s nizom odličnih radova vrsnog fotografa, na kojima su zabilježeni svi najvažniji detalja u životu Labina potkraj 20. stoljeća. S odmakom od samo dva desetljeća, te su slike odlično svjedočanstvo događanja tih dana, od kojih se dobar dio odvijao na današnjem Titovom trgu. Među njima i pokladne svečanosti, koje su 1999. godine bile posvećene zatvaranju posljednjeg ugljenokopa na Labinšćini nakon tradicije duže od četiri stoljeća, onoga u Tupljaku. UZ nezaobilaznog Eura!
Hvala Edi na lijepim fotkama koje si stvarao ne samo s mnogo znanja, veći ljubavi!
Bravo Mariano,se to bilo tako puno ,puno let,od Nedešćini pa naovamo,znam to jer
OdgovoriIzbrišibio sudionik ,sopac, mužikont od maškari s Serđom Bolčićem,Valteron Štukon,Frankom Rušinon,Mariom Glavičićem,Brankom Mikuljanon,Tonijem Škropeta,Flavianom Verbanac,Flavianom Miletićem,Lučanom Miletićem,Lučanom Dundara,Mariom Smokovićem i mnogim drugima,a puno njih nema ,nažalost među nama.Nedešćina je imala primat,od 1965.- 1990.kada to mjesto do danas ,zauzima "Labinska kompanija domoća folšarija.
Nedešćina je ,u motoriziranoj koloni,kretala iz Nedešćine- Potpićan- Pazin-Poreč- Rovinj- Rovinjsko selo- Bale- Pula,-Barban- Raša- Labin- Nedešćina,gdje je ples trajao cijelu noć u Domu.
Bilo je naporno,ali ostalo je svima nama u lijepom sjećanju