ponedjeljak, 30. prosinca 2019.

LABINŠĆINA U ROMANIMA - VLADIMIR NAZOR I NENAD BRIXY - KOŽLJAK, ČEPIĆ, VOZILIĆI, KRŠAN, PLOMIN

Labinšćina i Labin nisu baš mjesta čestih zbivanja u našim romanima. Na ovom sam blogu već pisao o romanu Otmice Labinjanki Tita Biloplavića, a sada nekoliko riječi o romanima Krvavi dani Vladimira Nazora i Tajna crvenog salona, ​​čiji je autor poznati Nenad Brixy.

Krvavi dani povijesni je roman velikog Vladimira Nazora, ocem Velega Jože, koji je, između ostalog, bio zadivljen poviješću Kršana, čarima Čepićkog jezera i ne slučajno Kožljaka, kaštela ili burga smještenog u podnožju legendarne Učke s druge strane nekadašnjeg jezera. Kraj je to bogate i burne povijesti, života između granice Habsburga i Venecije, Kraljevaca i Benečana, a radnja se zbiva za krvavog i vrlo surovog uskočkog rata na poluotoku od 1615. i 1618. godine. Roman ima 18 poglavlja, a radnja se zbiva iu Kožljaku, koji je u jednom trenutku, između ostalog, trebao postati i središte protestantizma u Istri. Spominje se i napad Mlečana na Čepić, ali i uskoka na Plomin. Knjiga je posljednji put objavljena 1995. godine u izdanju Školske knjige iz Zagreba, a koga zanima njegova fabula neka se prošeće do Gradske knjižnice.

Dvije godine kasnije mladi labinski nakladnik Mathias, iza kojeg stoji Zoran Milevoj, u sklopu biblioteke Alibi objavljuje krimić Tajna Crvenog salona, ​​Nenada Brixya. Radnja je vrlo napeta, zapleti su česti i neočekivani, a radnja se najvećim dijelom zbiva nedaleko od gostionice u Vozilićima, u srednjovjekovnom kaštelu Žmulj, iza kojeg se krije zapravo kršanski stari grad i njegove tajne. Poznati novinar i književnik Brixy, rodom iz Varaždina, bio je zaljubljen u Istru i njenu povijest, pa nije slučajno što ga je "stori grod" inspirirao za ovo intrigantno i vrlo napeto djelo.
Koga zanima knjiga - opet pravac Gradske knjižnice!

U Gradskoj knjižnici vas vjerojatno čeka i roman Izdajice Antuna Šoljana, koji je svijetlo dana ugledao daleke 1968. godine, a ovih mi je dana slučajno došao u ruke. Njegova radnja se, zasigurno ne slučajno, događa i na trgu u Raši, kojega je impresionirao autora, kao i crkva te tamošnji bar. I ne samo to! Šoljan opisuje ondašnje rudarske radničke sportske natjecateljske igre, uključujući i penjanje na vrh omašćenog stupa, na kojem se nalazilo praščić za najuspješnijeg natjecatelja. Dio tih igara sjećam se i ja, ali vjerujem i mnogo drugih Labinjana i pogotovo Aršijana!

Onako uzgred, tim je trgom uz samo prometnicu Pula-Rijeka u jednom od svojih romana bio zadivljen i beogradsko-pulski romanopisac i novinar Dragan Velikić, i još neki drugi književnici. 

Izgleda da ta placa samo nama nije zanimljiva!