Nakon ishoda povoljnog za Titovu Jugoslaviju, koja je tada još u čvrstom zagrljaju Staljinovog Sovjetskog Saveza, odmah su se održali izbori za Sabor na području Istre, Rijeke, Zadra i Lastova, koji su između dva rata bili unutar granica Kraljevine Italije.
Izbori su održani 30. studenoga 1947. godine, a na području Izbornog kotara Labin uvjerljivo je pobijedio Tomažo Dobrić, najpoznatiji i najuspješniji labinski političar u vrijeme Jugoslavije.
Na izbore je izašlo 13.509 birača s Labinšćine, od kojih je njih 10.223 dalo svoj glas Dobriću, a 3.286 njegovom protukandidatu Anđelu Vozili.
Treba li posebno naglašavati da izbori nisu bili višestranački, već su svi kandidati bili članovi Narodne Fronte, kasnije Socijalističkog saveza. Dobrić je bio član Izvršnog odbora N.F. za Istru, tada već sa sjedištem u Puli.
Njegov zamjenik je bio Iva Basanić Nini iz Vineža, tada upravitelj Opskrbnog poduzeća Iz Raše, također poznata ličnost iz radničkog i komunističkog pokreta Labinšćine tog vremena. Godinu dana kasnije nakon razlaza Tita sa Staljinon Basanić će završiti na Golom otoku kao izdajica, kako su onda zvali informbiraše.
Protukandidati Tomaža Dobrića bili su manje poznati aktivisti - Anđelo Vozila je bio član Kotarskog odbora N.F. Labina, a njegov zamjenik Karlo Jelčić, član Mjesnog odbora NO Brgod.
Na ovim izborima našao se još jedan političar, koji će na Labinšćini ostvariti usapješnu karijeru. Bio je to Josip Mikac, poznat kao direktor Prvomajske iz Raše, a na tim izborima bio je zamjena Srećku Štifaniću, narodnom svećeniku, koji je pobijedio na izborima u Buzetu. Josip Mikac tad je bio predstavljen kao radnik iz Bresta.
Tomažo Dobrić je nakon rata ostvario zavidnu karijeru. Bio je i predsjednik Kotara Pula, direktor Istarskih ugljenokopa Raša (prvi labinski!), društveni pravobranitelj samoupravljanja SR Hrvatske. Za Labin je najviše napravio početkom sedamdesetih kada postaje direktor Labinprogresa, tvrtke nastale uz podršku Republike radi supstituiranja smanjene proizvodnje ovdašnjih rudnika. Iza njegova rada ostalo je nekoliko tisuća radnih mjesta i niz novih tvrtki, što su, uz 12 tisuća zaposlenih, bili zlatni dani Labinšćine. Život nastavlja u Rijeci, gdje i umire, a ovaj snimak nastao je u Labinu, ispred zgrade Komiteta, gdje je i današnja Pošta, nakon što je na svečanoj sjednici Gradskog vijeća dobio nagradu za životno djelo.
Sjećam ga se ,kad je bio predsjednik Suda udruženog rada Hrvatske u Zagrebu,1980.,a Mikac Josip je bio društveni pravobranitelj na tom sudu ,koji je imao rasprave u Komitetu iznad današnje Turističke zajednice.,a organizacijski je spadao pod Sud udruženog rada Rijeka,odakle su dvaput sedmično dolazili suci,da bi sud bio bliži radnicima.Sud je bio nadležan za radne sporove,,za naknadu štete na radu.Najvuše sporova je imao IU Raša,s obzirom na veliki broj zaposlenih radnika, što je generiralo i najveći broj nesreća na radu.,a druga je bila Prvomajska.Najveći broj sporova ,vuše od 90% imao je odvjetnik Mario Zustović,zastupajući rudare,a na drugoj strani,kao pravnik poduzeća IURaša,bila je moja malenkosti.Sjećam se da je svoje prve odvjetničke korake,činila Ingrid Zustović,Mama planetarno poznate Franke Batelić- Ćorluka.
OdgovoriIzbrišiSudovi udruženog rada imali su