subota, 7. siječnja 2017.

LABIN 1980. - IZ POSLOVNOG VODIČA 1982

Kada je početkom ovog tjedna okrenut novi list u trajanju gradske lože nekadašnjeg istoimenog restorana na Crću u starom  Labinu, prvi posao koji je čekao radnike bilo je iznošenje svega nepotrebnog iz nekadašnjih soba uprave poduzeća Istra, budućih hotelskih soba. Među njima je bilo i dosta knjiga koje je izvođač radova Ratko Antić, zajedno s mnoštvo odbačenih dokumenata, projekata i drugih papira izložio na zidu lože. Bile su to uglavnom poslovne knjige, telefonski imenici ili pak knjige o Labinskoj republici, radničkom pokretu i NOB na Labinšćini, koje su se do devedesetih tiskale u Labinu.
Za oko mi je zapela jedna neobično debela knjiga plavih korica. Podignem je i pročitam naslov Jugoslavenska privreda Poslovni vodič 1992. Pomislih da bi se tu moglo nešto naći i o našem Labinu. I nisam se prevario. Što više, ugodno sam se iznenadio. Podataka o samoj Općini Labin, kao i o svakoj ovdašnjem poduzeću ili ustanovi, koji su imali telefonski broj, kao u priči. Pa da informacije podijelim s vama.
Ime Labina s nacrtanom granicom općine, našao sam na 412 stranici od ukupno oko 1600 koliko ih ima u toj neobičnoj knjižurini tiskanoj 1982. godine u Beogradu. Te godine, u kojoj je u svibnju umro Tito, općina se Labin prostire na 386 četvorna kilometra, a unutar njenih granica živi 25.441 stanovnik. Potkraj rujna te godine u društvenom je sektoru zaposleno tek nešto manje od deset tisuća ljudi - 9.971. Turistička je privreda ostvarila 883 tisuće noćenja, pa će se na milijuntno noćenje pričekati još koju godinu. O njihovom zdravlju brine 27 liječnika i zubara.
Usporedbe radi tada veliki turistički centar Poreč na gotovo istoj površini ima tek 19.800 stanovnika, od kojih je u društvenom sektoru zaposleno 8.377, ili za oko 1700 manje nego u Općini Labin. U toj je općini ostvareno oko 6,5 milijuna noćenja, čak pet puta više nego što je cijela Labinšćina ostvarila u tek završenoj godini.
Jedna od šest tadašnjih općine u Istri je i Buje, unutar koje su se nalazili i Novigrad te Umag, danas su samostalni gradovi. Na području za dvadesetak kvadrata manje nego naša općina živjelo je 20017 stanovnika, od kojih je bilo zaposleno 8162. Po broju noćenja su daleko od Poreča, ali s oko 3,5 milijuna noćenja i daleko od nas. Danas samo Grad Umag ima gotovo tri puta veći proračun od Labina.
Uspoređujući sve parametre, od zaposlenosti, broja stanovnika i bruto proizvoda Pula je u Istri u svakom pogledu neprikosnovena. Po svemu oko tri puta jača od Labina, koji je ipak drugi. Slijede općine Poreč i Buje, koji su za korak iza Labina, premda im je turizam za sedam, odnosno četiri puta jači od labinskog. Ipak, tada još postojeće rudarstvo te snažna industrija svojom je viškom akumulacijom nadmašila ni onda ne baš visokodohodovan sezonski turizam. I u usporedbi s većinom gradova u Hrvatskoj približno iste veličine Labin za nekoliko je velikih koraka naprijed.
U istom Poslovnom vodiču temeljito su obrađeni svi "poslovni subjekti" na području određene lokalne samouprave, pa mnogo zanimljivih detalja ima i o nama. Ne treba spominjati da mnogih od tvrtki, koje su šest godina kasnije zapošljavale oko 11500 ljudi, danas nema u svijetu poduzetništva. Tako doznajemo ne samo njihove točne adrese, brojeve telefona ili djelatnost, već vrlo često i imena direktora. Čitam da je generalni direktor SUOR 25. maj bio Enco Vidas, direktor tvornice konfekcije i trikotaže bio Živko Gulin, a tvornice igračaka Adrijano Golja. Na čelu Istratransa i njegovih šest OOUR-a je Stanislav Licul, a Kvarnerplastike Serđo Červar. Ante Perić direktor je SOUR Rabac, a RO Rabac Verđilio Vozila.  Labinkomerc vodi Klaudio Mikuljan, a Rade Končar Arđeo Belac. Istarski su ugljenokopi i dalje najveći kolektiv na Labinšćini, a na njegovom čelu je Mario Ilijašić, s Eugenom Kršuljom na čelu hotelskog poduzeća Rabac na samom početku. Te iste godine Kršulja je direktor Jedinstva, uz Rabac jedine labinske tvrtke iz tog vremena koje postoje i danas. Uključujući i cementaru iz Koromačna, čiji je prvi čovjek moj vršnjak Milan Diminić. Moj vršnjak je i Mario Hrvatin, u to vrijeme čelnik termoelektrana u Plominu Ipak, u svakom pogledu najmoćnija je tada Prvomajska koju 1980. godine vodi Duilio Belić. Sjećate li se možda da je na Dubrovi  bio pogon Zagrebačke pivovare, na mjestu gdje su danas vatrogasci, i da je tada direktor bio Leronid Baša, inače nekada i poznati nogometaš Rudara. Direktor tiskare i knjigovežnice je bio Josip Knapić, stolarije raše Lino Miletić, Ugostiteljsko poduzeća Istra Nikola Lalić, Sigurnosti Ivan Brajković, Agrolabina Josip Jakačić, stolarije u Plomin Poratu Josip Bubić, a GP Učke Vladimir Čule. Ima toga još, ali možda nekom drugom zgodom.





Nema komentara:

Objavi komentar