Uplovljavanje brodova u malim lučicama našeg Jadrana oduvijek je za mještana bio poseban događaj. Najčešće događaj dana, ponekad i tjedna. Kao i njihov odlazak,m okretanje pramca prema pučini. Takav ugođaj bio je nekad uobičajen i u onda posve malenome Rapcu, koja je dugo poslije rata bila glavna labinska putnička luka. Cestove vese s Pulom i Rijekom bile su slabe, sve dok potkraj pedesetih nije izgrađena Jadranska magistrala, odnosno spoj s našom najvećom trgovačkom lukom preko Štrmca i Vozilići. Još u to vrijeme brodovi su bili najpouzdanije sredstvo putovanja. Kasnije se veza između Rijeke, Opatije i Pule prorijedila, a do tada putnički brodovi Jadrolinije sve više prevoze na izlete turiste koji u to vrijeme za ljetnih dana vrlo brzo postaju naša svakodnevica. I kruh nasušni. Sjećam se lijepih brodova nazvanih po pjesnicima, kao što su bili Aleksa Šantić i Vuk Karađić, koji su svoj dolazak najavljivali zvukom sirena, a često su bili dopraćeni i jatom galebova.
Dodatnu su gužvu stvarali i trajekti prevozeći goste na otoke Cres i Lošinj sve do izgradnje trajektne luke Brestova. Njima su se pridružili i autobusi ondašnjeg Autoprometa, kojima je luka bila krajnja točka i polazna)odlazna stanica u prijevozu nas kupača. Osobni će automobili kasnije doći na red, premda ih je svake godine bilo sve više. Ubrzo će putnički brodovi skroz zaobilaziti rabačku luku, u kojoj će se početi privezivati brzi hidro-gliseri made in CCCP prevozeći turiste sve do Venecije, čega se, vjerujem, vrlo dobro prisjeća Rudi Golja.
Ove razglednice, više i od vješta pera, opisuju vjerno to vrijeme, od kojega je minulo više od pola stoljeća.
Da...pa netko kaže nostalgija.Pa što...vidim na slici Vuka ... s kojim sam dva puta godišnje plovio na relaciji Rabac-Ploče./ dva dana i tri noći /...danas bi za tako nešto morali bogatstvo izdvojiti...Je,je...nostalgija,nostalgiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiija..pa što.
OdgovoriIzbriši