Učiteljevanje započinje u Draguću, gdje nakon godinu dana odlazi u Lupoglav, odakle 1908. godine završava u Roču, u kojem će ostati do kraja svog kratkog života. O svom narodu brine na više načina, vodi posujilnicu, tamburaški zbor i crkveni pjevački zbor. Godine 1911. dolazi do oštrih sukoba i nesuglasica između istarskih učitelja, kada on postaje predsjednik novog učiteljskog društva Narodna sloga, uređujući istodobno i istoimeno glasilo.
Teški dani za učitelja i oca petero djece započinju nakon Prvog svjetskog rata kada Istra dolazi unutar granica Italije, koja unatoč obećanja uskoro zatvara sve hrvatske škole i ustanove. Shrvan bolešću, koju dobiva još za školovanja u Kopru, Gašo Licul umire na sam Uskrs 1923. godine. Zahvalni mještani Roča podižu mu dvije godine kasnije spomenik, kojega ubrzo ruše fašisti, da bi se obnovio odmah nakon rata. Njegova je obitelj, nakon kratkog življenja u Lovranu, napustila Istru i Kraljevinu Italiju, da bi završila u Zagrebu. U tom gradu njegov sin Ranko Licul, rođen 1917. godine u Roču, diplomirao je na Agronomskom fakultetu, postavši jedan od najpoznatijih stručnjaka za vinogradarstvo i podrumarstvo na ovim prostorima. Odmah nakon rata po zadatku Ministarstva poljoprivrede NRH po zadatku dolazi na Narodno dobro Čepić, a uskoro je aktivan i u Poljoprivrednoj školi u Poreču, davši veliki doprinos afirmaciji tog dijela Istre u proizvodnji kvalitetnih vina.
saznaj više: www.mat-flacius.com
Nema komentara:
Objavi komentar