RUDNIK LIGNITA KRAPAN VINEŽ NEDALEKO OD LABINA

Pod tim je naslovom u kolovozu 1919. godine, ni godinu dana nakon što su jedinice talijanske vojske zaposjele Istru, u časopisu te iste vojske objavljena vrlo zanimljiva knjižica u rudnicima na Labinšćini. Nije to jedina greška u knjižici, u jednoj varijanti Štrmac postaje i Stemca, a Štalije Stallio, navodi se i nikad podignuta žičara Vinež Rabac.Unatoč tome vrlo je vrijedan izvor informacija o rudnicima, koji će svoj najveći i najbrži razvoj doživjeti upravo između dva rata, u doba Mussolinijeve Italije.
U njoj se mogu pročitati svi najvažniji podaci o trokutu rudnika Krapan-Vinež-Štrmac, ali manje poznate informacije o radu i grupe talijanskih vojnika u rudnicima u kojima je tada nešto više od tisuću zaposlenih. Autor navodi da je među njima 90 posto "Slava", ali i najavljuje skora ulatganja u opremu zbog niske proizvodnosti rada i slabe konkurentnosti raškog ugljena. Zanimljiv je i podatak o 15 konja kojima je stalno "radno mjesto" u krapanskom rudniku, u kojem stalno borave, što je za njih navodno i najbolje zbog "stalne i vrlo ugodne temperaturi u rudniku."
Knjižica je ilustrirana sa šest fotografija, od Krapna, do Bršice, odnosno ondašnje luke Valpidocchio, Vineža i Štrmca, a posebna je vrijednost i karta Istre s crtežima rudnika Krapan-Vinež-Štrmac.

                                                  saznaj više: www.mat-flacius.com