srijeda, 1. kolovoza 2012.

FOTKA IZVORA U KOŽLJAKU U ENCIKLOPEDIJI K.u.K.

Aktualna suša u Istri, i ne samo u njoj, podsjetila me da se fotografija izvora u Kožljaku, u sklopu opisa istarskog krasa, nalazi na stranicama enciklopedije Austro-Ugarske tiskane 1914 godine. Njegovo presušivanje kao i izvora Studenac u podnožju Plomina najbolji je pokazatelj neobično dugog sušnog razdoblja na ovim prostorima, odnosno više nego skromnim oborinama u ovoj godini. Ipak, Labinšćina ni danas, za razliku od većeg dijela Istre ne oskudijeva vodom, koja je, uz brojne izvore u dolini rijeke Raše, pohranjena u velikim podzemnim spremištima potopljenih rudnika.
Kada je prije desetak godina ondašnji direktor Vodovoda Labin ukazivao na štetnost nebilansiranja tih voda, spomenuvši usput da je Butonega, i po kakvoći i količini vode, vrlo skup i nepouzdan vodoopskrbljivač Istre, od županijskih je vlasti dobio vrlo ozbiljne packe.
To, međutim, ni slučajno nije promaklo budućem počasnom građaninu Labina i novom vlasniku kompleksa hotela i autokampa Oliva u Rapcu, koji je odmah po dolasku "rudarsku" vodu počeo koristiti, u početku bez dozvole, za navodnjavanje i nove bazene.
Još više su to znali vlasnici ekološki dvojbenog Rockwoola iz Danske, koji najvjerojatnije, uz svesrdnu popoć istarskih političara, nikada ne bi bili došli u plodnu, ali ne i navodnjavanu Rašku dolinu u Potpićnu, da nisu znali da se ispod nje nalaze dragocjena podzemna jezera.
 Za to vrijeme Labin uporno "prodaje" podzemni grad.



(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)


Nema komentara:

Objavi komentar