četvrtak, 15. kolovoza 2019.

RADNA AKCIJA - NA PLACE VA RAŠE

Glavni trg najmlađeg grada u Istri, nekadašnji Impero, zbog svog šarma i nedirnute arhitektonske atraktivnosti, česta je meta kreativne neobuzdanosti umjetnika. Srećom u njemu u protekle 82. godine nije ništa dirano ili promijenjeno, što nije bio slučaj u središtu Podlabina, koji se 1942. godine prilikom inauguracije  zvao Pozzo Littorio d'Arsia.
Možda je manje poznato da je taj trg novi betonski tepih dobio 1959. godine zahvaljujući dobrovoljnoj radnoj akciji mladih i manje mladih, uključujući i 15. godišnjake. Akcija je započela sredinom kolovoza, a završila u listopadu. Evidentirano je 2000 dobrovoljnih radnih sati, uz uštedu od dva milijuna ondašnjih dinara. Istovremeno asfaltirane su i druge ulice, u kojima se, kao i na trgu, postavila nova floroscentna rasvjeta, što je za tadašnje stanovnike Raše bio veliki događaj.

Bilo je to vrijeme i mnogih drugih dobrovoljnih radnih akcija, kada se ovakvim aktivnostima doprinosilo kvalitetnijem životu u svojoj sredini. Na fotografiji koju mi je ustupio moj prijatelj i kolega Valter Černjul, nastaloj poslije jedne takve radne akcije, zabilježena su sljedeća imena.
S lijeva stoje: Đulio Škopac, Doro Brenković, Luka Buovac,Aldo Kancijani, (Brko?), Klunić, Silvio Pregelj, Josip Černjul Rašan, Drago Mihić, legendarni vozač Giovanni Kancijani, Tonić Zupičić, Lučano Santaka i Lučano Božac.
Čuče: Ivan Gašparini, Josip Blašković, Bepo Modrušan, Aldo Gašparini i Edi Pregelj.

subota, 3. kolovoza 2019.

SLIKAR I KIPAR JOSIP DIMINIĆ KAO ILUSTRATOR KNJIGA

Tek je prošlo oko dva i pol mjeseca od kada nas je zauvijek napustio Josip Diminić, akademski slikar i kipar rodom iz Svetog Lovreča. Osoba bez kojeg bi Labin teško bio prepoznat  dvjema   manifestacijama koje su obilježile ovdašnji kulturni život u proteklih pedesetak godina - Labinski atelieri i Mediteranski kiparski simpozij na Dubrovi.

Njegove slike nalaze se u brojnim galerijama, skulpture obogaćuju javni prostor ne samo njegova Labina, već i mnogih urbanih sredina u našoj zemlji. Ilustrirao je i više knjiga, pokazavši da je njegova stvaralačka znatiželja bila bila vrlo velika i svestrana.

Kada sam početkom devedesetih proteklog stoljeća pripremao rječnik labinskog govora Gonan po nase u jednom mi se razgovoru sam ponudio da mi napravi ilustraciju za svako slovo, što sam s oduševljenjem prihvatio. Dao sam mu radni tekst i unatoč mnogobrojnim obvezama, a tada je predavao i u Rijeci, svojim je prepoznatljivim crtežima vrlo brzo bio gotov. Što vrijeme više odmiče te vinjete su mi vrjednije i draže, iz njih se sve lakše razabire da ih je radio s velikim stvaralačkim žarom. Kada sam ga pitao za cijenu, samo se nasmiješio i u svom stilu zahvalio što sam mu omogućio da i on postane dio rječnika našeg govora! Ponovio je to i na promociji u gradskom kazalištu, popularnom Teatrinu, tada žarištu javnom i kulturnog života grada Matije Vlačića Ilirika.

















Predstavljanjem većine njegovih crteža u rječniku, koji je tada tiskan u nakladi od 1500 primjeraka, i na ovaj način mu se zahvaljujem ne samo na njegovom obogaćivanju te knjige, već i cjelokupnom stvaralačkom opusu posvećenom svom zavičaju, kojega nikada nije napuštao, premda je za to imao dosta prilika!

Bit će još prilika da se na ovom mjestu objave i drugi njegovi radovi kojima su ilustrirane knjige drugih naših autora.

 

Josip Diminić je ilustrirao i knjigu zavičajne poezije Tanac joncići na kršine Zdenke Višković-Vukić, koja je objavljena 1984. godine u nakladi od 1500 primjeraka. O toj će knjizi na kraju recenzije Ive Rudan, novinar, znanstvenik i nekada urednik Radio Pule i osebujni pisac eseja i putopisa u Glasu Istre, s kojim sam nekada s užitkom radio, napisati i ove riječi:

"Pojavom ove knjige na uskličemo samo nad time što u tokove hrvatske i jugoslavenske književnosti inauguriramo jedan novi geografski prostor - Labinšćinu, koja se eto, poslije dugog niza godina književno opet probudila, i što staro korijenje koje je izbacilojednog Flaciusa i Martinuzzijevu na književno-filozofskom pa i političkom polju(a mnoge drge znamenite Labinjane na drugima) nije presahlo, nego daje nove, oformljene izdanke. Uskličemo prvenstveno zbog toga što je zaiskrio novi pjesnik; novi po osebujnom lirskom izrazu, novi po prezentiranju na novi način "vječnih, ali istovremeno često zamagljivanih tabu tema - putene ljubavi i erotike, i nov po prvim ali odvažnim umjetničkim dometima."

Knjiga se sastoji od pet cjelina - Patok mojeh sanji, Suda sebe nojdivan, Kanton vo noć prez njega, Noćas son dugo od svojega tela i Kako da je saki don nedelja, koje je Diminić ilustrirao s osam ceteža, a napisana je još 1979. godine.










Ima takve ljubavi - naslov je prve zbirke pjesama Isabelle Mauro, ondašnje studentice kroatistike u Rijeci, koju je s pet radova ilustrirao Josip Diminić. Zbirka je u nakladi Ogranka Matice Hrvatske u Labinu objavljena 1995. godine, godinu dana nakon što je dobila Goranovu nagradu za mlade pjesnike. More i ptice i ovdje su inspiracije akademskog slikara, kipara i  grafičara rodom iz Svetog Lovreča, malog mjesta ponad lijepog Raškog zaljeva.







nedjelja, 21. srpnja 2019.

PRVI JUBILEJ RAŠKE TRIKOTAŽE

Tvornica konfekcije i trikotaže "25.maj" iz Raše nastala je 1958. godine u sklopu nastojanja ondašnje općinske vladajuće garniture Labina da se konačno otvore radna mjesta za supruge rudara i drugih žena, čije je zapošljavanje na Labinšćini bilo vrlo otežano. U početku se koriste razni prostori rudnika, koji tada zapada u sve veću krizu. Prije preseljenja u novu tvorničku halu na Dubrovi tridesetak godina kasnije sve poznatija tvornica, koja odmah u startu surađuje sa stranim partnerima, uspješno izvozi svoje proizvode na zahtjevno zapadno konvertibilno tržište.

Deseta obljetnica postojanja obilježena je i podjelom prigodnih nagrada,  i svečanim ručkom u Centralu. O tom lijepom jubileju i druženju svjedoče i ove dvije fotografije. Prva je fotografija nastala za svečanim ručkom slavljenika, a druga ispred zgrade ondašnjeg kina. Na njoj je u prvom je planu ondašnji direktor Josip Černjul Rašan, inače poznati sindikalni rukovodilac Istarskih ugljenokopa, okružen nasmiješenim jubilarkama.
U sredini na vrhu je i Riko Činko, budući direktor te tvornice, a uz ostale prepoznajem i Antu Draženovića iz Rapca, koji je vodio komercijalnu službu. Prepoznajem i neke druge osobe, a vjerujem da će se uz vašu pomoć i drugi slavljenici, tvornice, koja je, kao i većina tvornica na Dubrovi, gdje se preselila pod novim imenom i proširenim proizvodnim programom, nestala osamostaljivanjem Hrvatske prije tridesetak godina.

Fotke mi je ustupio sin ondašnjeg direktora raške trikotaže Valter Černjul, dugogodišnji i posljednji urednik općinskog glasila Labinska komuna, u čijoj se obiteljskoj i osobnoj arhivi nalazi mnogo izuzetnih fotografija.








subota, 20. srpnja 2019.

KRŠONSKI PIR - FALA VALTERU PRIMOŽIĆU I KUD IVAN FONOVIĆ ZLATELA


"Jučer je u riječkoj bolnici u 61. godini umro Valter Primožić, predsjednik i osnivač KUD Ivan Fonović Zlatela iz Kršana." 
Ova je vijest objavljena 13. lipnja 2013. godine u vijestima Radio Labina, a u prigodnoj emisiji Silvane Fable, novinarke rodom također iz Kršana, govorio je ondašnji predsjednik "Zlatele" Zoran Karlić te Klaudio Lazarić, jedan od njegovih prvih suradnika i podupirača tek osnovanog društva. Bio je zaista duša i srce zavičajnog društva osnovanog 1997. godine, koje nosi ime Ivana Fonovića Zlatele, u njegovo vrijeme najpoznatijeg izrađivača narodnih instrumenata, koji je, vjerovali ili ne, svirao na dvojnicama austrijskome caru u dvorcu Habsburga u Beču. Samozatajni i skroman Valter. inače robusna stasa, bio je vrlo dobar organizator, a ne samo izrađivač narodnih instrumenata, koji je u vrlo kratko vrijeme stvorio vrlo aktivno društvo raznovrsnih aktivnosti, koja su na daleko nadišla ovu malu sredinu. Unutar zidina kršanskog kaštela za ljetnih mjeseci plesalo se i sviralo, svojim se Kršancima i svim ljubiteljima zavičajne kulturne baštine predstavila odlična klapa te održavale druge aktivnosti. Svima je u divnom sjećanju ostala odlična interpretacija Kršanskog pira, u čijoj je izvedbi sve bilo vrhunski - od ugođaja drevnog burga punog znatiželjnika, odličnih "glumaca" iz redova samih mještana, glazbe i cijele scenografije. Slike koje slijede nastale su 2007. i 2008. godine.
Prva desetogodišnjica djelovanja "Zlatele" obilježena je i neobično vrijednom knjigom  i s tri CD-a istarske narodne glazbe  pod naslovom Vrime je ...Nasluhajmo. Zasopimo.. Zakantojno. Više tekstova potpisao je i Valter Primožić zvan Stiskarjev, koji je tonski i digitalno obrađivao priloge za knjigu,kakve se ne izdaju ni u mnogo većim i materijalni i kulturno bogatijim sredinama.
Već teško bolesnog posljednji sam ga put susreo u Puli na promociji jedne knjige. Premda se teško kretao i uspinjao stepenicama, odazvao se pozivu, smatrajući to svojom obvezom prema autoru knjige. nekoliko mjeseci kasnije objavljena vijest na Radio Labinu s početka ovog teksta. Vjerujem da ove riječi nisu samo moje već svih njegovih štovatelja, uz čijih sjećanja ne nestaje njego osmijeh i vedar stvaralački duh. 












































Add caption