srijeda, 13. studenoga 2019.

OSNOVNA ŠKOLA U NEDEŠĆINI - SJEĆANJA NA DJELA SLIKARA RENATA PERCANA

Renato Percan, akademski slikar rodom iz Trgeta umro je 21.  listopada 2013. godine, a sahranjen je na groblju u Nedešćini, u obiteljskoj grobnici njegove supruge Regine, koja je bila učiteljica ovdašnje osnovne škole. Od tada se već šest godina za redom u Osnovnoj školi Vitomir Širola Pajo održava spomen dan posvećen ovom velikom istarskom i hrvatskom umjetniku. Zbog dugog štrajka prosvjetara ovog je puta taj datum preskočen, pa je prigodna svečanost uz veliku nazočnost učenika i prijatelja Renata održan danas.

Svečanost je u jednom od razreda otvorila ravnateljica škole Klara Švraka, nakon čega su učenici čitali svoje pjesme na cakavici, podsjećali na život Renata i Ređine, čitajući isječke iz njene knjige sjećanja te svirali na klaviru i harmonici. Poznata labinska slikarica Adalgisa Škopac govorila je o izložbi radova učenika nadahnutim djelima Percana, koji su izloženi u prizemlju škole, gdje na zidovima vise i druga svjedočanstva tamošnjih učenika.

U završnici susreta, kojega su učenici pratili pljeskom i pažnjom, nastupala pjesnikinja Rina Miletić s njenom pjesmom posvećenom izuzetnom labinskom umjetniku te Regina Percan, koja se predstavila pjesmama dva poznata labinska pjesnika - Daniela Načinovića i Zdenke Višković-Vukić. Na usnoj harmonici pratio ih je nezaobilazni Klaudio Franković.

Dio tog ugođaja  prikazuju i ove fotografije nastale za sat vremena koliko je trajao prigodni program pun emocija i radosti stvaranja.





















subota, 9. studenoga 2019.

EKOMUZEJ VLAŠKI PUTI OTVOREN U ŠUŠNJEVICI

Općina Kršan, točnije Šušnjevica, danas je dobila svoj prvi muzej - u 12 sati je, uz nazočnost dosta znatiželjnika i tvoraca tog izuzetnog projekta, u prizemlju tamošnje osnovne škole otvoren  Ekomuzej Vlaški puti. Na relativno malom prostoru škole, koja je otvorena 1904. godine na hrvatskom jeziku, a obnovljena 2006. godine uz pomoć Rumunjske, uređen je muzej koji tekstom, fotografijama i primjenom digitalne tehnike govori o identitetu i životu Istrorumunja, Ćiribiraca, ili najpreciznije Vlahima, vrlo poučno i jasno govori o njihovom višestoljetnom životu na području u podnožju Učke. Ili na rubu povijesne plominske općine, koja se danas najvećim dijelom nalazi unutar granica Općine Kršan.

Muzej se sastoji od Interpretacijskog centra podignutog u sklopu škole, Mediateke  i tematskih staza Putevi kontrabanda. Otvoren je u sklopu Javne ustanove Park prirode Učka sa sjedištem u mjestu Liganj(Lovran), a bespovratno je sufinanciran sredstvima Europske Unije, odnosno Fonda za regionalni razvoj.

Autori Ekomuzeja Vlaški puti su Tamara Nikolić-Đerić, Valter Stojšić i Viviana Brkarić iz Sušnjevice, koja je svojedobnim osnivanjem Udruge Spod Učke, nakon čega je uslijedilo niz izuzetno vrijednih i svestranih aktivnosti, odigrala ključnu ulogu u spašavanju od potpunog nestanka tog govora, koji je danas dio nematerijalne baštine Hrvatske. Svojim je djelovanjem oplodila i ranije poteze lingvista A. Kovačeca i Gorana Filipija u pisanoj identifikaciji vlaškog jezika, koji se goviiri u Sušnjevici i okolnim selima, od Brda do Jasenovika. Vjerujemo da se tuz neće stati te da će mali muzej s mnogo duše postati mjesto čestog okupljanja svih onih kojima je taj govor i identitet onih koji ga govore duboku u srcu. Slike koje slijede samo su mali dio ugođaja u njemu odmah nakon što su otvorena vrata muzeja Vlaški puti, o kojemu će se zasigurno još dosta čuti.

















  




 

četvrtak, 7. studenoga 2019.

NOVO RUHO LABINSKOG ŠOHTA - VERTIKALNOG SIMBOLA RUDARENJA I RUDARA

Nakon otprilike četvrt stoljeća poslije zatvaranja rudarskog okna u Labinu na Pjacalu je u lipnju ove godine započela obnova rudarskog tornja, popularnog šohta, jedinog (pravog) spomenika rudarenja u nekada izrazitog rudarskog Podlabina, koji je i nastao zahvaljujući kamenom ugljenu.

Izvođač radova je labinska tvrtka  DEROSSI METALI iz Vineža, koja je ovim zahvatom imala svojevrsnu (uspješnu) promociju pred Labinjanima. Vrijednost radova koji bi trebali biti dovršeni do kraja godine, iznosi oko 2,5 milijuna kuna, obnova se izvori u sklopu programa Mine tour unutar Europske Unije, koja i financira taj projekt turističke valorizacije i naše, više nego bogate, rudarske baštine.

U svega nekoliko mjeseci vrijedne su ruke skidanjem rđe, svojevrsnog simbola naše nebrige prema toj baštini, vratile sjaj i šohtu, koji već postaje zaštitni znak Podlabina i njegovih korijena. Do kraja godine predstoji vrlo složen posao, sanacija dobrano uzdrmanih temelja rudarskog tornja, bez čega ostaju zatvorena vrata dugo najavljivanog Podzemnog grada i silaska na kupanje u Rabac upravom spuštanjem liftom u nekadašnji rudnik.

Planova i obećanja je i dosad bilo mnogo, pa treba sačekati daljnja događanja oko u novo ruho obučenog šohta, uz kojeg su živjele mnoge generacije Labinjana. Imao sam svega dvije godine kada se 14. ožujka 1948. godine dogodila teška tragedija u Jami Labin, u kojoj je 92 obitelji oplakivalo svoje najmilije. među kojima je bilo i njemačkih ratnih zarobljenika. Sjećam se, međutim, kasnijih nesreća, dosta čestih, zlokobnog zvuka sirena i nesretnih i prestrašenih majki i supruga, koja su tada strahovala za živote svojih hranitelja. Iz sjećanja ne mogu izbrisati ni pogrebne povorke koje su se kretale iz mrtvačnice rudnika, smještene ispod rudarske ambulante, u čijim je prostorima danas tvrtka Sigurnost.

Ovi snimci prate tijek višemjesečne obnove rudarskog tornja, što je konačno potvrda da se krenulo s riječi na djela u očuvanje jednog od ključnih dijelova  novije povijesti ovog dijela Istre.

Na svoja su mjesta vraćena i željezna slova TITO postavljena za prvih godina poraća kao suimbol odanosti rudara doživotnom predsjedniku SFRJ i velikom njihovom prijatelju.Za neke je to potvrda očuvanja naše povijesne baštine, koja simbolizira kult ličnosti, koji se rado hvata na ovom prostoru. Za druge sve to ima ideološki predznak - ili je znak ljubavi i odanosti partizanskoj legendi, antifašistu ,heroju, osloboditelju i svjetskom državniku, "našem Bogu", kako u svojoj posljednjoj autobiografskoj knjizi Život s Idi(j)otima piše legendarni dr. Fritz, odnosno Nenad Marjanović. Za treće, sa sasvim drugog ideološkog pola, Tito je samo zločinac, koji je pripajanjem Istre Jugoslaviji otjerao mnoge Istrane iz njihova doma.

Neovisno o tim sudovima, uključujući i onu kako se logotip Udruge Labin Art Express, koja je nastala na očuvanju rudarske baštine Labinšćine i Labin, prije otprilike četvrt stoljeća našla na vrhu "šohta", njegova obnova ide dalje. Sada zapravo slijedi najteža radnja - obnova temelja rudarskog tornja, bez čega on neće biti osposobljen za silazak u rudnik. I (dugogodišnjeg) snova o Podzemnom gradu, kojim će se dolaziti i do Rapca, odnosno Vele đirine. Dok se taj zahtjevan posao ne obavi, nakon uklanjanja zarđalog temeljnog dijela "šohta", on je, na više nego zanimljiv način, položen na svojevrsnog željeznog konja nosača!

Uz rudarski pozdrav SRETNO!