Prije pet dana sam se upitao zbog čega mi se tako dugo ne javlja moj dobri znanac i prijatelj Sergio Zuppini, s kojim sam se zadnji put prije nekoliko godina vidio u pulskom domu za umirovljenike, u kojem je živio nakon što se razišao sa svojom partnericom. Tri dana kasnije rutinskim pregledavanjem osmrtnice na jednom pulskom portalu ostao sam bez daha kada sam naišao i na njegovo ime!
Sahranjen je jučer na pulskom groblju.
Ovu zanimljivu osobu labinskih korijena upoznao sam slučajno osamdesetih godina proteklog stoljeća, kada je došao u Labin u posjet svojoj rodbini. Od njega sam doznao da je rodom iz Ripende, i da su se njegovi roditelji brzo nakon završetka Drugog svjetskog rata iselili u Italiju, što je tada bila masovna pojava, i da živi u Anconi. Bio je pomorac dobre duše, koji se bavio i poezijom, a od njega sam tada doznao da mu fali njegov stari zavičaj, na koji je bio ponosan.
Do velikog zaokreta u njegovom životu dolazi izbijanjem rata u Hrvatskoj početkom devedesetih, kada je otvoreno velikim srcem stao na stranu obrane njenog suvereniteta! U Anconi organizirano i neumorno prikuplja humanitarnu pomoć za Hrvatsku, a istodobno putem medija stalno upoznaje talijansku javnost sa stanjem u tek nastaloj državi na drugoj obali Jadrana. U sklopu njegove aktivnosti zajedno s labinskim župnikom Vilimom Grpcom kao novinar bio sam njegov gost u Anconi, gdje nas je neposredno upoznao sa svojom ogromnom željom da i dalje pomaže ljudima u njegovoj Hrvatskoj!
Za povratak u nju odlučio se 1994. godine, uključivši se odmah u društveni i politički život svoje nove/stare domovine. U početku je bio veliki zagovornik politike Hrvatske demokratske zajednice i njen član, ali se ubrzo razilazi s njom, vrlo nezadovoljan njenim poimanjem demokracije. Svoje nezadovoljstvo takvim stanjem izražavao je javno i vrlo često, ne mogavši se nikada pomiriti s praksom stranke u kojoj je na početku svog okretanja neovisnoj i samostalnoj Hrvatskoj neograničeno vjerovao. Osjećao sam se na neki način i ponižen! To mi je ponovio i za našeg posljednjeg susreta u Puli, ne mogavši prikriti svoje veliko razočarenje takvim ishodom.
Naš Repenjon Zuppini otišao je na drugi svijet, ostala su samo lijepa sjećanja na časnog čovjeka dobre duše. I velika djela u kojima nije mislio na sebe. Hvala Sergio!
U mom neobjavljenom leksikonu Labin od A do Ž o njemu sam napisao:
Zupicich Zuppini Sergio, pomorac i pjesnik, rođen u Puli 31. srpnja 1934. godine. Rodom iz Ripendea, najveći dio života proveo je u Anconi u Italiji, kamo mu se roditelji, nastanjeni u Puli, iseljavaju nakon Drugog svjetskog rata. Tijekom Domovinskog rata, najprije iz Ancone, nužno organizira humanitarnu pomoć za svoju staru domovinu te vrlo brzo u medijima upozorava talijansku javnost o podmukloj agresiji na Hrvatsku. U domovinu se vrača 1994. godine, najprije u Rijeci, au Pulu iduće godine, gdje živi i danas. U početku je vrlo angažiran vjerujući u procvat mlade hrvatske države. Djeluje u ogranku HDZ-a, ključne stranke u stvaranju nezavisne Hrvatske, ali se ubrzo razočarao u nju te napušta aktivnu politiku. Na talijanskom je jeziku objavio zbirku Ceme la Terra(1985.) i Come sara da voi domani(1989.), a 1996. godine u Pazinu mu je objavljena dvojezična zbirka Sono pocchi due occhi/, Malo su dva oka, u koju se vraća u svoje djetinjstvo u Istri.
.jpg)
