Na jednoj je snimak nastao nakon završetka školske godine u lipnju 1954., a na drugoj krizmanici slikani ispred župne crkve. Ili točnije ispred zgrade današnje Gradske galerije. Dok njihova učitelja ne prepoznajem, svećenik je Ivan Žufić, koji je sve do svoje smrti živio na Labinšćini. Najprije na Marcilnici, a kasnije u Rapcu. Ako se radi o generaciji učenika rođenima 1945. godine, moguće je da su ti "klinci" upravo završili drugi ili treći razred osnovne škole u Podlabinu.
Vjerojatno će se uskoro netko brzo javiti, pa će sve biti jasnije, uz želju da se naša Marijuča ovog ljeta nađe u društvu svojih prijatelja.
Kada sam mojoj susjedi Jolandi Vargek, rođenoj Šverko, rekao za Marijuču Trdoslavić, pretpostavljajući da je to bila njena vršnjakinja, ona mi je odmah odgovorila potvrdo. Potvrdivši također da se 1954. godine bermala. Kada sam joj pokazao obje fotke iz nje je nagrnula bujica sjećanja na te godine i osnovno školovanje. I ne samo to, donijela je "mac" fotografija iz tog razdoblja, zaželivši da radost vraćanja u djetinjstvo podijeli sa svojim nekadašnjim školskim kolegama. I reče mi ona da su prva tri razreda išli u školu na Rialtu u starom gradu, a potom u Ivo Lola Ribar. Iako su bili tek godinu dana stariji od mene mnogih se tih imena ne sjećam, ali prepoznajem Eldu, Ljiljanu, Lucijaneta, Stanislava, Vilma i još neka imena. Mnogi od njih razišli su se svijetom ili su otišli u vječnost, kao i većina ondašnjih učitelja. Posljednja među njima Zlata Ukušić Vremenu ipak prkosi maještra Vera Novak, onda Cerovski, s kojom se često i rado susjrećeno u našem Labinu!
Mojoj susjedi Jolandi bi bilo drago da se ovog ljeta sretne s Marijučom, koja je i pokrenula ovu priču, i mene kao i nju zanima gdje danas živi Željko Šarić, koji je u tamburaškom zboru, kojega je vodio Stanislav Kiš, svirao bas. Očekuju se nove vijesti i reakcije likova s ovih požutjelih fotografija!