Kakio me prijatelj zamolio da provjerim sadržaj spomen ploča postavljen na mjestu krvavog okončanja pobune labinskih rudara prije točno sto godina, danas poslije podneva našao sam se u Štrmcu na mjestu tog povijesnog događaja, obilježenog nizom zbivanja u Labinu i na Vinežu.
Ubrzo se zaustavljam na ulazu u mjesto bivšeg rudara i prilazim spomen ploči postavljenoj 8. travnja 1981., u spomen na šest desetljeća pada sovjetske republike nakon 34 dana otpora. Kaže da su rudari Adalbert Sijkora i Maximilian Ortar ubijeni u krvavom sukobu između rudara i talijanskih vlasti, potpomognuti fašističkim skupinama.
Nakon pedesetak koraka krećem prečacem do ulaza u nekadašnji rudnik, gdje je na Dan rudara 2. ožujka 1954. na pročelju tamošnjeg rudnika postavljena spomen-ploča posvećena istom krvavom događaju. Međutim, na njemu su uklesana imena petorice ubijenih rudara, zajedno sa Sikorom i Ortarom, kao i imena Mate Poldrugovca, Johana Mikca i Franje Margana. Očito je da sadržaj ovih ploča šalje različite, prilično zbunjujuće poruke, pa oni koji dolaze sa strane i prvi su put na tom mjestu, ne znaju kome vjerovati. Dok se pitam gdje je istina i zašto ta dilema već dugo nije riješena, primjećujem da se odboru približava meni nepoznata osoba. Izašao je iz skupe limuzine, hodajući uspravno i sigurno, što još uvijek nije moglo sakriti njegove visoke godine.
Nakon što me pozdravlja, pita me da li je to mjesto na kojem je postavljena spomen ploča, radi koje dolazi iz Pule. "Dolazim zbog Mate Poldrugovca, čiji unuk živi u Trstu. To je moj rod, a umro je u rovinjskom zatvoru, nakon što je bio zlostavljan i ranjen" - reče meni nepoznati čovjek, dobacivši da su i još neki drugi s te ploče na sličan način bile žrtve oružanog sukoba rudara s talijanskom vojskom. Kada mu kažem da je to njegova lijepa gesta, on se dodatno otvori rekavši da me se sjeća kao novinara i mojih knjiga. Na upit kako se on zove odvrati da mu je ime Branko Lizzul, krsno ime Ivan, da je rodom iz Šumbera, ali da je cijeli život proveo u Puli. Najprije kao mesar, a potom sa sinom vodi salon namještaja. Od početka sam zbog njegove otvorenosti s njim na ti, pa me, vođen novinarskom znatiželjom, nije bilo teško pitati kada je rođen. Kada mi je naveo da je svijet ugledao prije čak 92 godine, da je samo osam godina mlađi od Labinske republike, ostao sam bez teksta!!!
A ca recete vi?
Nema komentara:
Objavi komentar