KOL NA CEROVICE

Još do prije sedamdesetak godina bara, ili po naše kol, bila je za stanovnike većine sela Labinšćine jedina mogućnost ili mjesto na kojem su dolazili do pitke vode. Za sebe, ali i svoju stoku!
Vodovodnu mrežu Labinšćina dobiva tek 1937. godine izgradnjom Raše, kada se gradi najprije vodovod iz pravca Kožljaka, a nešto kasnije i iz Kokoti, sena na rubu novog rudarskog grada. I sam Labin te Štrmac i ondašnja Sveta Nedelja u to vrijeme rješavaju svoj veliki životni problem, a dotada su građani Labina, ovisno o svom socijalnom statusu, vodu dobivali iz svojih cisterni-kalanica, javnih cisterni, koje su u selima bile rijetkost, ili s obližnjeg izvora ispod zidina drevnog grada. Brente na živote - to je bila uobičajena slika naših nona i najbolji simbol teškog života onog vremena.

O kolima naši mlađi naraštaji su, srećom, tek čuli ili nešto naučili u školama, budući da je većina danas nestala u mulju ili je zatrpana. Takvu sudbinu, opet srećom nije doživio kol u danas opustjelom selu Cerovica, smješteno na strmom putu što preko Ravni, Škvaranske vodi do Skitače - prelijepog krova Labinšćine. Za razliku od drugih bara u našem zavičaju ona je ograđena lijepim kamenim zidom, ima postolje za kalanicu, što je zasigurno utjecalo na njen dosadašnji opstanak. Ne vjerujem da danas u našem kraju ima ne samo ljepše bare, nego nego i na većoj nadmorskoj visini. Bio je to kraj pomoraca, a istodobno i iseljenika, pa se svoj relativno dobar statusni simbol  mogao pokazati i lijepim kolom, a ne samo većim i boljim kućama nego u ostalim dijelovima Labinšćine. 

Cerovica je najvjerojatnije dobila naziv po ceru, našem nazivu za crni hrast, a zanimljivo je da mjesto s istim nazivom postoji i u Bosni i Hercegovini. Starija generacija Labinjana prisjetit će se da je predsjednik Općine Labin u doba Jugoslavije bio Anton Nini Dobrić, inače rodom iz tog ljepog sela na istočnoj obali Istre, s kojeg se pruža prekrasan pogled Kvarneski zaljev i otoke Cres i Lošinj.

Više od riječi o čarima ovog "jezerca", ili "lagetto" kako su ih nekada zvali stanovnici drevnog Labina, govore ove slike nastale prije nekoliko godina.