Odvratih mu istim riječima te dodah da mi nešto nedostaje ako se nekoliko dana ne prošećem njegovim uskim ulicama. Te da mi je pogled na stari grad lijep s koje god ga strane promatram. Vidim. Štoviše, što je veća udaljenost od njega to mi je naš "Res publicum Albonesium" miliji i draži. Uz pitanje koje često postavljate sebi - kako izgleda cijeli naš grad bez svog dragulja smještenog na brežuljku iznad Kvarnerskog zaljeva na nadmorskoj visini od 326 metara?
Ove fotke nastale su u posljednje dvije-tri godine, a "škljocao" sam malim džepom Nikonom, iz raznih položaja i udaljenosti - od njegovih podnožja i ruba iznad Labina, ali i udaljenih Bartića i Skitača.
Bez nekog planiranog reda, pa su tako i posložene.
Bit će ih još!
Predivne fotografije.Imaju ti stari gradovi neku cudnu moc koja te uvijek iznova vuce da im se vratish.Ne moze se to objasniti, ono kad ti srce zatreperi , a tijelom prodje neka divna toplina .....Od ljubavi tvoje za taj grad ili to grad pozdravlja svoje namjernike i stanovnike.
OdgovoriIzbriši