PODLABIN SREDINOM PEDESETIH

Sve do početka razvoja turizma Rabac je, kao motiv za razglednice, bio u drugom planu. Stari grad je oduvijek po svojim povijesnim vrijednostima i zanimljivoj arhitekturi bio zanimljiv za izdavače razglednice.

Tih je godina na razglednicima bio relativno i Podlabin, novi grad rudara u podnožju drevnog grada, službeno inauguriran potkraj 1942. godine, a dinamično se, premda bez nekog graditeljskog reda i pravila struke širio i nakon rata.

Ova je razglednica u poštanski sandučić bačena 22. srpnja 1957. godine, a najvjerojatnije je tiskana i godinu-dvije prije tog datuma. Na njoj su, uz dosta zanimljivu kompoziciju, stari grad i Vilete, ali mene najviše zanima stara zgrada, koja se nalazi sučelice današnje zgrade pošte i banke, izgrađene nekoliko godina ranije. Bila je to jedna od svega četiri-pet kuća s trgovinom Duhana u prizemlju, u kojoj smo i mi klinci svoje prve cigarete kupovali u komadu. Za više najčešće nije bilo dovoljno novca džepu! Nalazila se u današnjoj Ulici Zelenice, zapravo gradske dionice Jadranske magistrale koja će se također početi graditi u to vrijeme.
Zanimljiva je i povijest te kuće i njene vlasnice. Zapravo je to saga o velikoj ljubavi, u kojoj je bogati Labinjan svojoj voljenoj izgradio tu kuću u podnožju starog Labina, ali se zbog niza okolnosti nikada za nju nije oženio! Ona se kasnije nije udavala i nije imala potomaka, pa je tu dvokatnicu naslijedila njena nećakinja. Premda su mi poznata imena labinskog Romea i njegove Julije, zbog obzira prema njihovoj ljubavi, neka ona ostanu mala tajna te neobične ljubavne priče početkom proteklog stoljeća.

Seljenjem uprave rudnika iz Raše u Labin početkom šezdesetih, ali i pošte i banke iz starog grada ovaj se prostor polako počinje pretvarati u novo funkcionalno središte Labina. Obiteljska kuća u lijevom dijelu razglednice uskoro će se naći u sendviču dvoju novih stambeno-poslovnih zgrada, u prizemlju kojih će se otvoriti nove moderne trgovine. U prizemlju obližnje kuće obitelji Škabić, u kojoj je jedno vrijeme bila postolarska radionica,uskoro će se, za jedan Prvi maj uz limenu glazbu otvoriti moderni mliječni restoran. Lokal za mlade, kojemu se moja generacija toliko veselila

I nastavak priče o novom središtu Labina sa semaforom nastavlja se do današnjih dana!

Sve onovremene razglednice na poleđini su imale  naziv izdavača i imena fotografa među kojima je najpoznatiji bio slavonski Zagrepčanin Đuro Griesbach. Ova je očito bila izuzetak - nepoznat je autor i izdavač, ali u stilu slikanja i realizaciji  prepoznajem tragove snalažljivog labinskog fotografa Žike Tasića. On je na jednoj svojoj razglednici otisnuo i svoje ime, nakon čega je shvatio da mu ih je ipak pametnije tiskati anonimno. Vrijeme će pokazati radi li se zaista o njemu, što bi me osobno veselilo!