Jedrenjaci iz Rapca izdržali su i prvi nalet parobroda, koji im ipak ostavljaju prostor za lokalni promet. Njihov promet slabi tridesetih godina proteklog stoljeća, a dokrajčio ih je rat i nove granice država na ovom prostoru. Tada preostali jedrenjaci, ne samo Rapca, već i Plomin, Svete Marine i Tonarice "neutralizira" nacionalizacija, čime se neslavno završava njihova epoha.
Na ta vremena podsjećaju najviše stare razglednice i obiteljske fotografije sačuvane u albumima ili zidovima domova njihovih potomaka. Jedna od tih razglednica je i ova razglednica, koja je sredinom tridesetih završila u Beču. U to vrijeme Rabac je službeno Portalbona, ali u razgovoru ili pismima, kao i na ovoj razglednici, piše se i navodi Rabaz.
Tih je godina tijesno u rabačkoj luci, a kamen u prvom planu razglednice sugerira da se jedrenjacima i on prevozio kao traženi građevinski materijal. Pogotovo onaj iz Presike, kojime je bila popločana i riječka luka, a spominjala se i Venecija.
Snimak je nastao prije izgradnje hotela Dopolavoro, kasnijeg Jadrana i današnje Mimare, koji je izgrađeno potkraj tridesetih. Ne znači li velika hrpa kamenja na mjestu današnjeg objekta da je upravo započela njegova gradnja. Bilo kako bilo, u mojoj zbirci starih razglednica i fotografija Rapca do 1945. godine, koje imaju poseban tretman, još uvijek nemam ni jedne kartoline s motivom tog hotela.
Razglednicu je tiskala obitelj Gobbo, čiji je otac bio godinama šef rabačke pošte, koja ovdje ima vrlo duge korijene.
Zasada u Rapcu nema ni jednih prostorija u kojima bi se predstavio dinamičan razvoj našeg popularnog Bisera s Kvarnera, što ne znači da se tako nešto neće jednog dana i dogoditi.
Usporedbom oba motiva, odnosno kuća na njima, može se zaključiti da je donja razglednica nešto starija. I na njoj dominiraju jedrenjaci, a sredinom tridesetih putovala je u Pariz, odakle je stigla uz logističku podršku e-baya.
Nema komentara:
Objavi komentar