SUPER MARKET PLODINE U LABINU IZGRAĐEN ZA MANJE OD ČETIRI MJESECA!

Tražeći podatke o početku gradnje novog supermarketa Plodina u Labinu nedaleko od supermarketa Lidl zamijetio sam podatak da je početkom protekle godine Grad Labin objavio natječaj za prodaju zemljišta na tom području. Sedam mjeseci kasnije tvrtka Plodine je uspjela zemljište, da vi građevinsku dozvolu dobili u listopadu!

Tada počinje drugi dio te priče.  Nakon ravnanja terena kopanje temelja i postavljanje prvih stupova snimio sam potkraj protekle godine, kada sam na rubu gradilišta zamijetio da je izvođač radova tvrtka Scat-inžinjering iz Našica. Od tada se sve odvijalo za naše prilike vrlo brzo, pa su se razlike primjećivale takorekuć iz dana u dan! Iz bliza i iz daleka. Zgrada i uređenje parkirališta te prilaza rasla je pred našim očima, uz sve više znatiželjnika koji su promatrali radove i vrijedne ruke radnika. Prije tri dana sam zamijetio da je parkiralište već obilježeno, a danas da se već postavlja veliki naziv Plodina! Kraj mene je mlađa gospođa, koja je vjerojatno vratila s kupnje u Lidlu, koja također kao da ne vjeruje u brzinu radova uz komentar "Ma, ca je to moguće!?"

Razgovarajući pred koji trenutak sa mojom prijateljicom i novinarkom Silvanom Fable iz Kršana, koju također veseli brzina radova, doznah da se sutra, 2. travnja, obavlja tehnički pregled, pa bi prvi kupci mogli doći već uoči Uskrsa! Ipak, otvaranje je bilo malo kasnije - 30. travnja, a pred novi državni praznik - Prvi.maj!

Izgradnjom najprije Lidla, potom Spara, zatim Plodina, a započela je i gradnja nove poslovne izgradnje labinske građevinske tvrtke DE CONTE ovaj dio Labina nedaleko od nogometnog igrališta, uz ranijih marketa labinskog jedinstva, postat će gotovo preko noći glavni trgovački centar našeg grada. Još donedavno to su bile ledine ili neugledne barake u kojima su potkraj rada bili zatočeni njemački ratni zarobljenici!

IZ ALBUMA KROJAČA LUCCIA VERBANAZ - NAJSTARIJEG STANOVNIKA STAROG LABINA

Od milja ga zovu Učo. Točnije, šarto Luccio Verbanaz iz starog Labina. U mirovini je od 1998. godine, gotovo cijeli radni vijek proveo je u nekadašnjoj raškoj konfekciji "25. maj", ali je uvijek spreman svojim "paežanima" skratiti ili suziti hlače, obaviti i koji drugi manji zahvat, što ga neobično veseli. I omogućava komuniciranje s drugim ljudima.

Učo je najstariji stanovnik gornjeg, starog Labina, rođen 1937. godine u rodilištu, u kojem se nakon rata jedno vrijeme nalazio i u svoje vrijeme poznati RE bar. Zapravo, od njega je starija Lina Veselica, sestra legendarnog igrača Rudara i Rijeke Bruničija, ali dame se za godine ne pita.

Dok Lina više ne izlazi vani, on je u dobroj kondiciji i često vani, na svojoj placi, najčešće kod gradske lože, gdje voli ćakulati s prijateljima. Sa mnom voli često govoriti o manje poznatim detaljima o prošlosti svog rodnog grada, što mi je i bio povod da ga prije nekoliko dana upitam ima li možda neke fotografije iz svog djetinjstva. Dobru kondiciju zahvaljuje i čestim šetnjama, a neki kažu i zbog toga što se nije ženio, premda je na svom radnom mjestu stalno bio okružen ženama!

Danas me iznenadio s dvije male, ali zanimljive fotografije, ne iz tog razdoblja, već s početka pedesetih kada je bio polaznik talijanske osnovne škole, koja će se ugasiti nekoliko godina kasnije. Iznenadio se kada sam mu rekao da mi je poznata prva njegova fotka na kojoj su učenici njegovog razreda s učiteljicom Stanom Roncatti, nastala ispred fontane na Šetalištu San Marco, koju sam već objavio u knjizi Do socijalizma i natrag, čudeći tko mi ju je mogao dati. Možda baš njega učiteljica, Slovenka rodom iz Barkovlja, koja u Labin sa suprugom Oscarom dolazi 1928. godine, da bi odmah nakon rata zbog ljubavi prema djeci postala njihova maještra.

I druga fotografija nastala je u otprilike u isto vrijeme i na istom mjestu, a na njoj su samo učenici! Mnogi od njih su već poodavno na drugom svijetu, ili su se tih godina preko granice nove države otisnuli u svijet. Naš dobri šarto ipak očekuje da će se ipak netko sjetiti tog vremena i svog djetinjstva!

Zbog čega ne?