Na dobro raspoloženje utjecali su vrijedni radnici koji su iz sata u sat, uz dana u dan, gotovo puna tri mjeseca sebe ugrađivali u obnovu, meni najljepšeg gradskog uspona u Istri(nemojte mi zamjeriti na malo povećanoj dozi lokal-patriotizma, ali provozajte se sami Poluotokom, pa donesite sami zaključak).
Obnova kolnika, ali i ukupne infrastrukture ispod njega započela je 9. listopada, a službeno će biti okončana 8. siječnja ove godine.
Nakon silnih radova, koji su za nas laike djelovali vrlo dobro organizirano, u završnoj fazi u kolnik nekadašnje Salitte Mussolini, a današnje Ulice Alda Negrija, u novi je kolnik ugrađeno oko 250 tisuća kockica, od kojih nešto manje od trećine novih. Taj sam podatak doznao od Tončija Radalja, Rapčanina sa stalnim boravkom u Zagrebu, čija je tvrtka izvodila te radove. On je bio moj susjed u Viletama tamo do sredine šezdesetih, a sin je Drage Radalja, diplomiranog inženjera rudarstva i upravnika jame Pićan, a kasnije i direktor udruženih istarskih cementara.Tonči mi reče također da su završni radovi započeli 7. studenoga, a bili su završeni u oči Božića.
Od prvog do zadnjeg dana mojih šetnji uz rub ovog neobičnog radilišta imao sam u rukama fotoaparat, plod čega su i brojne fotografije (moram reći da radnici, radeći ponekad i do kasno u večeri, nisu uvijek sa simpatijama promatrali moje škljocanje).
Kako vrijeme bude više odmicalo one će na sve dojmljivije podsjećati na te dane i taj dio prošlosti našeg Labina. Vjerojatno će se tim fotkama uskoro pridružiti i snimke temeljite obnove komunalne infrastrukture i starogradskih ulica i trgova!
Mali dodatak "isčašenih" fotografija
Nema komentara:
Objavi komentar