U ATELJEU VELIKOG UMJETNIKA MATE ČVRLJKA

Uvijek je lijepo pisati o dobrim ljudima i lijepim stvarima. Mate Čvrljak, likovni pedagog, kipar i slikar jedan je od njih. Jedan od onih bez kojih Labin ne bi bio isti. U Labinu ga je dovela ljubav sredinom šezdesetih proteklog stoljeća nakon završetka Akademije likovne umjetnosti u Zagrebu, koju završava 1961. godine. Cijeli radni vijek provodi se u labinskoj srednjoj školi, koristeći mladim Labinjanima ljubav prema umjetnosti i ljudima. Jedan je od utemeljitelja Labinskih ateljera, grupa slikara koja je svojim djelovanjem daleko nadišla svoj grad, davši velik udio u prepoznavanju Labina kao grada umjetnika, koji u Istri nema premca.Zna Mate reći da mu Labin fali samo nakon nekoliko dana izbivanja iz njega, kapa na primjer posjećuje svoj rodni Konjevrat u krševitoj Dalmaciji.
Mate Čvrljak. Veliki kipar i ljudi. Skroman, samozatajan, uvijek spreman na razgovor. Autor je više od 500 radova, od kojih je nama Labinjanima najpoznatija njegova skulptura Matije Vlačića Ilirika, koja je 1969. godine postavljena nedaleko od crkvice Kuzme i Damijana, zaštitnika liječnika, na usponu za drevni Labin. Prošećete li se središtem Pule nedaleko od Trijumfalnih vrata na ulazu u Prvomajsku ulicu dočekat će vas još jedan njegov veliki rad - urbana skulptura velikog Yamesa Joycea, podsjećajući na njegovo kratko razdoblje življenja u tom gradu.Mnogo je njegovih radova ne samo u Istri i Hrvatskoj, već iu drugim gradovima bivše zajedničke države. Jedan od njegovih posljednjih javnih radova je reljef njegovog velikog prijatelja i slikara Renata Percana. Nalazi se na njegovom groblju u Nedešćinima,
Premda je već duboko zagazio u 84. godinu još uvijek rado vraća u svoje atelje u starom gradu, koji se nalazi nedaleko od rodne kuće Matije Vlačića Ilirika, znamenitoj palači Francovich. Svojim stalnim stvaranjem kao da ih niječe, gazi, neda im daha. "Kada ne budem mogao više u rukama držati dlijeto i čekić, više ću se okrenuti crtanju i slikanju.koje me nadahnjuje i opušta" - rekao mi je prilikom pisanja teksta za reportažu o njemu u Franini i Jurini prije gotovo tri godine.Pripremajući taj tekst posjetio sam ga još jednom u njegovom ateljeu i osjetio se sretan i počašćen "družeći" se s njegovim njegovim autoportretima, portretima Sofije Loren, Alfredea Hitchoocka, svog prijatelja Josipa Vukadina te mnogih drugih likova. Dio tog ugođaja prenosim i vama,

Gotovo je sedam mjeseci proteklo od odlaska na onaj svijet našeg velikog kipara Mate Čvrljka. Ostala su njegova mnogobrojna djela, nijemi svjedoci njegova ogromnog opusa, od kojih je najveći dio nastao u njegovom starogradskom ateljeu. Nadam se da će Grad Labin i njegovi žitelji naći načina da se tim izuzetnim stvaralačkim kutkom našeg Mateta trajno zahvaljuje njegovom duhovnom bogaćenju našeg kraja. Dotle će na njega podsjećati njegove skulpture i drugi radovi. Jedna od njih vjernike  u Nedešćini svake nedjeljne mise u tamošnjoj crkvi dočekuje na mjestu iza glavnog oltara - veliko raspelo - gipsani kip Krista na križu, postavljen 1995. godine.Osam ljeta kasnije, prilikom temeljite obnove crkve Presvetog Trojstva, uz raspelo su postavljena još dva njegova rada u gipsu - kipovi Majke Božje Žalosne i svetog Ivana evanđelista. Prije desetak dana u njoj je promovirana knjiga Sveta Nedelja Labinska autora Sergija Jelenića, svećenika rodom iz tog mjesta, kojom sam prilikom odmah uočio njegov prepoznatljiv stil. Kada sam se približio raspelu lik Isusa neodoljivo me podsjetio na Mateta! Kada sam nešto kasnije snimak njegova Isusa pokazao svom sinu Zoranu, on je uz osmijeh, u njegovom liku također našao njegov prepoznatljiv pogled.

Kopajući nešto ranije po svojoj arhivi zapeo mi je za oko njegov impresivan autoportret u terakoti iz daleke 1985. godine. Mate, neponovljiv si. Ti o sebi nisi nikada govorio, tu si bio jako škrt, ali na sreću govore tvoja djela!
.

    Kopajući po arhivi svojih snimaka našao sam i dva motiva našeg kipara nastala na starom trgu, gdje se često znao zaustaviti na svom putu do svog ateljea u neposrednoj blizini, gdje je provodio najveći dio slobodnog vremena. 

Šećući se na Silvestrovo starim gradom gotovo sam ostao bez teksta kada sam na fasadi nekadašnjeg Općinskog suda na Pjacete, zamijenio lik uskrslog velikog labinskog akademskog kipara i mog prijatelja Mate Čvrljka! Istog onog kojeg sam, opet za jedne šetnje našim krasnim gradom, fotografirao prije više od jednog desetljeća, a nakon njegove smrti objavio na ovom blogu! 

I sami se možete uvjeriti u identičnost moje fotografije i umjetničkog djela mladih umjetnika-amatera udruge  Kreativna akademija Labin, kako sam pročitao na portalu Radio Labina prilikom predstavljanja njihovog projekta postavljanja portreta šest legendarnih Labinjana na nekadašnjim prozorima drevnog grada. Kako nisu spomenuta imena tih likovnih stvaratelja, valjda iz njihove skromnosti, već samo podatak da su njihov izuzetan rad Grad Labin i TZ Labina honorirali sa 25 tisuća kuna, ne znam koga da pitam kako su svojom izuzetnom kreativnošću uspjeli stvoriti njegov lik gotovo u dlaku identičan našem dragom umjetniku iz moje fotografije? Ili im je možda uskrsnuo u istom obliku? Jer, ovakva se čuda ne događaju svaki dan!