LABIN 1928

Srce mi je malo jače zakucalo kada sam na e-bayu prije nekoliko dana ugledao motive Labina, drevne Albone nepoznatog autora nastalih između dva svjetska rata.Na većini od njih u prvom je planu portret nepoznatog muškarca, iza čijih su leđa zanimljive panorame starog grada. Po tom kreativnom pristupu autor tih fotografija mogao bi biti ondašnji poznati fotograf Tranquilo Vladislovich(Valdini), koji je potpisivao razglednice Labina s istom kreacijom.
Po stupnju izgrađenosti velikog zida na današnjem Šetalištu San Marco vidjelo se odmah da su fotke nastale prije 1935. godine kada je on dovršen od strane građevinske tvrtke labinske obitelji Lenuzzi. Tome u prilog ide i panorama Labina sa zapadne strane, odnosno uspon za stari grad bez velike zgrade kasnijeg hotela i ljekarne te manje kuće trgovačke obitelji Viscovich Sturla, koja je odmah nakon rata u liku Valentina dala prvog labinskog "podeštota".
Za oko su mi zapele i dvije fotografije s vrijednim detaljima grada. Na prvoj je neka proslava ispod gradske lođe, a na drugoj motiv ulice Sv. Caterine, koja je nestala šezdesetih godina kada je izbrisana za zemlje cijela gradska četvrt zbog neodgovornog kopanja ugljena ispod njenih temelja. Početkom devedesetih na tom su mjestu izgrađene nove stambeno-poslovne zgrade te stepenište koje vodi do parkirališta.
Kako sam se bojao da bih mogao ostati bez tog vrijednog svjedočanstva o našem gradu za pomoć sam se obratio svojim dobrim prijateljima u Trstu - Gianniju Versi i Rinaldu Rakovaz, zamolivši ih da svrate u antikvarijat.
I što da kažem, od danas su, velika im hvala, dio moje zavičajne zbirke! Njihov je format veoma malen, mnogo manji od vrijednosti motiva na njima. Na njihovoj poleđini ne navodi se autor, a na više od njih upisana je godina 1928. Samo na posljednjoj piše nešto više - Canisela di S. Caterina.