Autori svih ovih razglednica bilo su na približno istom mjestu kada su okidali fotoaparat. Velo kafe, Municipio, Ulica Paola Sfecija, butiga od Velona. I to je uglavnom to. Nastajale su u razdoblju od odmah nakon rata do sredine šezdesetih.
Do tada je Crć ili Borgo, današnji Titov trg, bio uglavnom centar cijelog grada, u kojem je osobito živo bilo preko vikenda, kada se satima šetalo gore-dolje i uživalo. Pogotovo što im u to vrijeme automobili, rijetki i na ovim razglednicama nisu smetali. Dolazile su i korijere u međugradskom prometu, koje su najprije stajali ispred Velega kafe, a kasnije su se približili Molemu kafe.
Na svim ovim kartolinama još postoji jedna zajednička točka - sirena za uzbunu postavljena na krov općinske zgrade. Oglašavala se najčešće za teških rudarskih nesreća, koji u Labnu nisu bili tako rijetki i od kojih se uvijek strjepilo. Pogotovo ako je netko od vaših u trenutku oglašavanja bio na radnom mjestu u nekom od rudarskih otkopa.
I onda se, tamo negdje šezdesetih život iz starog grada počeo seliti u njegovo podnožje. Banka, SDK, Centar za socijalnu skrb, autobusna stanica i još ponešto. S vremenom je u njemu bilo sve manje ljudi, a sve više automobila.
Ove razglednice svjedoče o godinama koje su tome prethodile. Ukoliko imate oštro oko, a i podosta godina, možda na nekim od tih motiva prepoznate svoje rođake, prijatelje ili čak sebe. Na predzadnjoj kartolini prepoznao sam dobrog čovjeka Ninija Kralića (Cralli), koji je u to vrijeme bio javni redar. Bio je u uniformi, što se na razglednici i primjećuje. Bio je stanovnik starog grada, preci su mu poodavno došli navodno iz Slovenije, a materinji jezik bio mu je talijanski.Bio je spreman uvijek pomoći,a poodavno je na onom svijetu.
Na zadnjoj razglednici, prvoj u bojama, je navodno i moja pokojna cija Gašparina Vlačić iz Kapelice u društvu sa svojom kćerkom. Bude li imali malo strpljenja primijetit ćete i pojavljivanje kioska za novine, rešetke na prozorima koje su kasnije pretvorene u pasaž i još ponešto.
Nema komentara:
Objavi komentar