PRVI LABINSKI PARK ILI ĐARDIN BARBA IVETA HRVATINA

U dosluhu sa sjećanjima stare kartoline otkrivaju mnogo toga. Na ova tri motiva mene u ovom slučaju najviše zanima park uređen u podnožju drevnog grada, koji se proteže iz velike zgrade kina i nekadašnje vile obitelji Franco, zvane Batocio, nekadašnjeg vlasnika kina. Prema mojem sjećanju uređivanje parka, koji danas nosi ime hrvatskih branitelja, počelo je sredinom pedesetih, kada sam ja, stanujući u prvom redu Vileta, kao desetogodišnjak promatrao radove kroz prozor ili se došetao do njega. Park je uređivao davno pokojni barba Ive Hrvatin iz Gondolići, čija kćerka Albina u dobi od 93 godina živi na Marcilnici kod svoje kćerke. Sve se to događalo na puškomet od popularne Pinete, prvi hortikulturni sadržaj Labina, kojega je potkraj 19. stoljeća uredio inženjer Alojz Čufar, poznatiji po uređenju Briona, gdje će otići nakon Labina.
Uređenju parka prethodilo je izgradnja staze i stepeništa, koja se od glavne ceste nedaleko od sadašnjeg spomenika Matije Vlačića Ilirika uspinjala da prolaza između crkve Majke Bojže od Zdravlja i spomenute vile.
Na prvoj razglednici, autor koje je poznati fotograf Đuro Griesbach iz Zagreba, vrlo se jasno vidi kako je taj prostor izgledao s tek posađenim stablima i drugim sadnicama te novom stazom.
Druga je razglednica nastala iz istog kuta, ali najmanje pet godina kasnije, što se zapaža iz već dobrano izraslih stabala, ali još jednog detalja. Neposredno nakon gradnje stepeništa njihovi su temelji popustili, da bi kamenje završilo blizu prvih kuća. Urušeni dio stepenica i betonske ograde je potom obnovljen. Uz učvršćene temelje, što se na razglednici i vidi.
U to vrijeme odlazi Labinjana na kupanje u Rabac bili su vrlo često, a kako su onda privatni automobili bili velika rijetkost, dobro je bio uhodan lokalni prijevoz autobusa na relacija Raša-Labin-Rabac.
Autobusno stajalište bilo je odmah nakon zavoja nasuprot današnje osnovne škole i nedaleko od kružnog toka.
Treća fotografija nastala je početkom šezdesetih, dakle u otprilike isto vrijeme, na što ukazuje i sve bujniji park. U to vrijeme već je otvoren Mlječnjak, izgrađena je stambeno-poslovna zgrada u koju se iz starog grada preselila banka i pošta. Iz Raše se pak u Labin preselila glavna direkcija Istarskih ugljenokopa. životni tokovi u našem gradu počeli su ići u drugom pravcu zaobilazeći sve više dotadašnje glavne žile kucavice. Nazirale su se konture novog grada i njegova središta.