Na pola puta do Stenica nalazi se napuštena zgrada nekadašnje mesnice, u kojoj je prvih poslijeratnih godina, koliko se sjećam, bilo sjedište labinskog društvenog poduzeća Mesopromet. I upravo iz tih godina ostale su mi je u sjećanju te Stenice, koje je naziv očito dobilo po stijenama na tom lokalitetu odakle se pruža prekrasan pogled ne samo na stari grad, već i Podlabin. I tu se jedan pravac ceste odvaja prema selu Kapelice, odnosno Blato, a drugi nastavlja prema Presici i gradskom groblju, odnosno Sv. Marini i drugim mjestima južno od Rapca. Budući da je moja mama imala sestru na Kapelici, a otac roditelje u Presici, s majkom sam često hodao tim pravcem. Polazna mi je točka bila kuća u Viletama, ondašnjoj Zagrebačkoj ulici,smještena u podnožju Labina. Kako sam uvijek bio nestrpljiv, nije mi se dalo čekati mater (žene uvijek kasne), odlučio sam da ću je počekati malo podalje od kuće. Najprije sam stigao do stepenica, i kada se mama nije pojavila, novo odredište je bila kuća od Šturli, pa Crć. Sve dok nisam stigao do Stenica. I onda me nije bilo teško bez teškoća stići do moje cije Gašparine. Prestrašenu mamu sam tu dočekao kojih pola sata kasnije, koja je mislila da sam se izgubio.
Zbog toga Stenice, gdje je živjela obitelj Zulijani, ne mogu nikad zaboraviti. Na tom su mjestu stajali i autori dviju razglednica nastalih u rasponu od kojih tri desetljeća. Prva je u svijet krenula 30-ih godina proteklog stoljeća. Prvi dojam je više nego zanimljiv uz spoznaju da je Labin lijep i iz tog kuta. U prvi plan upada već spomenuta zgrada mesnice, ali i stupovi javne rasvjete, koji su se provlačili do Presike. Iskusnije (i starije) oko zamijetit će još da na desnoj strani nema školske zgrade na Rialtu, nedaleko od današnjeg parkirališta. Na usponu u grad, ondašnjoj Salitta Mussollini nema ni kuće obitelji Višković Šturla, a ni nekadašnje ljekarne i hotela Roma.
Na drugoj kartolini s početka šezdesetih na svom je mjestu i dalje zgrada mesnice, kao i škola na Rialtu, koja će se nekoliko godina kasnije urušiti zbog nedopusativog i nekotroliranog rudarenja ispod temelja srednjevjekovnog mladića. Lijevo od nje je i zgrada kojega je onda koristilo vatrogasnog društva, a u pozadini je grad, u kojem je onda bilo manje ruševina nego danas.
Meni je ipak najdraža stijena u lijevom kutu razglednice, bez kojih ne bi bilo ni romantičnih Stenica, Gdje je hladna bura uvijek bila jača i fijukala oštrije nego inače!
Nema komentara:
Objavi komentar