SAGA O POSLIJERATNOJ DIOBI ISTRE

U ruke mi došla brošura od 30 stranica tiskana pod naslovom Italia e Balcanica nella Venezia Giulia. Autor teksta i zanimljivih crteža nije poznat, kao ni izdavač, tiskara, grad ili godina njena izlaska. Kao da je tiskana ilegalno, što ne bi bilo neobično s obzirom da je izašla odmah po završetku Drugog svjetskog rata, kada se počinju ucrtavati nove granice između Italije i Jugoslavije. U vrijeme kada se najveći dio Istre našao unutar granica nove države, premda će se nove granice utvrditi dvije godine kasnije na mirovnom skupu u Parizu.
Nepoznati autor teksta, svjestan da su neznatne šanse da ostanu granice iz 1919. godine, odnosno one ustanovljene Rapalskim ugovorom, pa se zalaže - za cijepanje istarskog poluotoka. Istočna obala pripala bi Jugoslaviji, a ona zapadna, mnogo gušće naseljena, trebala bi se naći unutar talijanske države. Granica bi trebala biti rijeka Raša, odnosno Plominski zaljev, odnosno Rt Pax tecum. Njome bi Labin i Plomin pripale Italiji, iako prema etno-karti Istre prikazanoj u ovoj brošuri u tim općinama većinsko je hrvatsko stanovništvo. Ne može se tek tako dignuti ruke od labinskih ugljenokopa.Takvih je razmišljanja bilo i nakon Prvog svjetskog rata, ovakva crta raspodjele zvala se Wilsonova granica, ali prevagnuo je interes onda pobjedničke Italije. I ovog se puta poseže za rudnicima, a mnogo se lakše odriče neposrednog zaleđa Trsta, navodeći da na Krasu živi više od 40 tisuća Slovenaca.
Zna se kako je završilo, a ova brošurica samo je jedan odbljesak tog vremena viđen s druge stranice novih državnih granica.