Ta je tvrtka bila poznata i po odličnim mehaničarima, odličnom servisu osobnih automobila, koji su svoje poslovnice imali širom Istre. Prvi fićo i drugi automobili "zastave" iz Kragujevca mogli su nse u Labinu kupiti upravo u trgovini Istratransa u prizemlju zgrade u Podlabinu, iznad koje se danas nalazi i kineski dućan.
U posljednjih dvadesetak godina sve je otišlo u prah. Ostala su samo sjećanja i fotografije u opbiteljskim albumima. Ove sam pronašao u albumu mog pokojnog oca Bepeta Kagarina, prvog direktora poduzeća koje je zapošljavalo nekoliko stotina ljudi, čija su primanja bila dosta iznad labinskog prosjeka. Fotke su nastale uglavnom za njihova druženja, prilikom obilježavanja raznih godišnjica ili podjela priznanja, što su sve bili dobri povodi za druženje i dobru atmosferu. Čaša više, kada se nije bilo za volanom, ili radnom mjestu nije nikome smetala. A da su se i zaposlenici Istratransa voljeli fotografirati svjedoči i pretposljednja fotografija, kada se moj otac nepozvan našao u kadru prilikom poziranja većine ondašnje uprave. Bit će da je njihovo zurenje u fotoaparat komentirao riječima. "Ca ste tu, a ja vaš išćen po kancelarijah!"
Financijski stabilan kolektiv bio je i sponzor Nogometnog kluba Rudar, o čemu svjedoči i posljednja fotografija nastala za gostovanja "rudara" kod Virtusa iz Bolzana. Na fotografiji je ondašnji cijeli prvi tim, od kojih su danas živi Anđelo Milevoj i Lučano Miletić, koji se ubrzo iselio u Ameriku.
Zanimljiv komad istorije iz bivše Jugoslavije...
OdgovoriIzbriši