četvrtak, 24. travnja 2014.

ZORO 5 I GIANNI VERSA - CRTICE IZ POVIJESTI LABINSKE ZABAVNO-GLAZBENE SCENE

Kada se jednog dana bude pisala povijest poslijeratne glazbene scene Labina bit će nemoguće zaobići ime Giannija Verse, iako više od 40 godina ne živi u svom rodnom gradu. Prvi od petero djece siromašne obitelji koja je živjela samo od jedne slabašne rudarske plaće, teret teškog djetinjstva osjeća završetkom osnovne škole kada se umjesto u gimnaziju upisuje u Školu učenika u privredi u Rovinju, kako bi što prije došao do zanata, prve zarade i time pomagao svojoj braći. Srećom, još u osnovnoj školi postaje član Limene glazbe, koju tada vodi legendarni Bepi Knapić, što će ga potpuno okrenuti svijetu glazbe. Kao i mnogi njegovi vršnjaci danonoćno slušaju Radio Luksemburg, jedini prozor u svijet planetarne glazbe, u vrijeme kada je Jugoslavija još bila izolirana, a pasoše su imali rijetki pojedinci. Zahvaljujući i Dinetu Vlačiću, početkom šezdesetih bubnjara popularne glazbene grupe ZORO iz Raše, Versa postaje bubnjar, koji svoje slobodno vrijeme koristi za udarenje po razapetoj koži. Uporni i strpljivi osnovnoškolac koristi priliku i već sa 13 godina prvi put je za bubnjevima orkestra Kvarner, a kasnije upada u renomirani sastav Rudar te Izotope. Do preokreta dolazi 1965. godine kada sa 15 godina postaje prvi bubnjar mega popularnog ZORO-a, koji tada nastupa pod imenom ZORO 5. Bio je to posljednji sastav te grupe, a naš junak kasnije nastupa iu drugim grupama svirajući diljem Istre. Svira i na služenju JNA u Senti, gdje je "odgulio" 18 mjeseci vojnog roka, a prekid s labinskom glazbenom scenom dolazi 1972. godine, kada se Gianni Versa u 22. godini ženi se sa Rozalijom i ubrzo odlazi preko granice u Italiju, kao i mnogi vršnjaci. njegova doba, uključujući i neke članove ZORO-a.
Svjestan da se u stranom svijetu mora osloniti samo na sebe mladi labinski bubnjar koristeći se upravo iskustvom dobivši svirajući glazbu u rodnom gradu u Italiji utire uspješan poslovni put, koji ga dovodi daleko od siromaštva. Učeći preko glazbe engleski jezik uporni mladi Labinjon dobro shvaća da mu on može dobro doći u poslovnoj afirmaciji. Kao uostalom i hrvatski jezik u zemlji, čija se ekonomija sve više okretala ne samo Jugoslaviji već i istočnoj Europi. Ukratko, odlično slaže svoj poslovni mozaik i zapošljava se u jednoj vanjsko trgovinskoj tvrtki okrenutoj jugoistočnoj Europi. Danas na pragu mirovine dobro je situiran poslovni čovjek, jer studira u Bologni, a kako je dobru zaradu uložio u nekretnine u zavičaju, posljednjih je nekoliko godina sve češće u svom Labinu. Što je odlična prigoda se sretne sa svojim starim prijateljima, uključujući i onima iz svijeta njemu posebno drage zabavne glazbe. Čavrljanja na tu temu sve su češća i natopljena emocijama, koje se ponekad ne mogu i ne žele prikriti. Pritom se iz albuma izvlače i stare požutjele fotografije, koja sjećanja čine mnogo bliža, dojmljivija i neposrednija. Gianniju su posebno drage fotografije vezane uz ZORO 5. Na prvoj fotki je Versa krajnje lijevo, za bubnjevima, au prvom su planu tri labinske glazbene legende - saksafonist Franko Ružić, danas poznate kao dirigent gradske limene glazbe te braća Burul - Aldo i Bruno. Prvi je više od pola stoljeća u Italiji, brat mu živi u Bujama. koja sjećanja čine mnogo bliža, dojmljivija i neposrednija. Gianniju su posebno drage fotografije vezane uz ZORO 5. Na prvoj fotki je Versa krajnje lijevo, za bubnjevima, au prvom su planu tri labinske glazbene legende - saksafonist Franko Ružić, danas poznate kao dirigent gradske limene glazbe te braće Burul - Aldo i Bruno. Prvi je više od pola stoljeća u Italiji, brat mu živi u Bujama. koja sjećanja čine mnogo bliža, dojmljivija i neposrednija. Gianniju su posebno drage fotografije vezane uz ZORO 5. Na prvoj fotki je Versa krajnje lijevo, za bubnjevima, au prvom su planu tri labinske glazbene legende - saksafonist Franko Ružić, danas poznate kao dirigent gradske limene glazbe te braće Burul - Aldo i Bruno. 
Na drugoj je isto društvo predah zatražilo uz zgodne Rašanke Zlatku i Hasku, koje su također otišle u svijet. Ista škvadra je i na sljedeće dvije fotografije, a novo lice je vokala ugodna glasa Pino Vladislović iz Raše, danas ugledni arhitekt u Italiji.
Na posljednjoj fotografiji Gianni Versa krajnje je lijevo, s rukom u zraku je Bruno Faraguna, kasnije uspješan labinski poduzetnik. Lijevo od njega je Đani Brajković, a desno još jedna labinska legenda - basist Eros Bičić, prerano preminuo novinar iz Kopra.
Gianni Versa svira u posljednje vrijeme i Italiji, ali se najviše raduje najavljenom okupljanju labinskih glazbenih veterana koji su prije više od pola stoljeća u svom sastavu ZORO (skraćenica Zabavnog orkestra raške omladine) bili vrlo popularni među mladim Labinjanima.







O prvom rock sastavu ne samo na Labinšćini, već i u Istri, prije sedam godina u raši je objavljena knjižica o ZORO-u autora Kristijana Stepčića Reismana, ilustrirana nizom vrlo zanimljivih fotografija o glazbenicima koji su u ono doba oduševljavali mladež Labina, Raše i drugih mjesta Labinšćine.
 Zahvaljujući Aldu Burulu, koji je prije otprilike dva tjedna najavio svoj dolazak u Labin, na inicijativu legendarnog labinskog bubnjara i trubača Romana Malinarića, danas je u kafiću na gradskoj tržnici upriličen susret nekadašnjih članova te grupe i njihovih prijatelja. Bila je to prilika da se podsjete na zlatne dane svoje mladosti između šezdesetih i sedamdesetih godina proteklog stoljeća, kada su bili veoma popularni plesnjaci sa živom glazbom. Nizala su se sjećanja na pojavu prve električne gitare i rock muzike, ali i višesatnog hodanja do plesnjaka u Raši, Snašićima, Svetoj Nedelji ili nekom drugom okolnom mjestu, ali i druga događanja tog vremena. I podsjećanje na kolege i prijatelje, koji više nisu na ovom svijetu.
Na kraju nije izostalo ni njihovo "poziranje" pred novinarima, uz podsjećanje da je iza njihovih leđa dvorana nekadašnjeg plesnjaka na kojem je svirao ZORO, ali i drugi plesni sastavi po kojima je Labin bio poznat. Prvi slijeva je Dino Vlačić, slijede Aldo Burul, Mario Smoković, Đani Brajković, Gianni Versa, Franko Ružić, Mario Glavičić, Mauro Marečić i glavni organizator susreta Romano Malinarić. 

Uz obavezni pozdrav "Vidimo se i kletu!"

 

3 komentara:

  1. e, pa na sreču sam i ja imao priliku upoznati tog krasnog dečka iz Labina. U teškim vremenima služenja u JNA polepšao mi je to vreme svirajuči bubnjeve u našem orkestru. I ako smo svirali u domu JNA u Senti (srbija), bili smo prava napast za starešine, jer smo svirali kao u civilu pretežno kompletnu englesku rock muziku ( Jimi Hendrix , Rolling Stones,Led Zeppelin i ostale...).
    Tu i tamo odsvirali smo po koju "narodnu", tako da nas nisu bacili u zatvor. Ali zato smo potpuno napunili sve nastupe gdje smo svirali. To su bila luda vremena( hrabra ) i to u veliko po zaslugi Giannija. Još jedna priča koju možda niste znali. Raduje me da još sviraš, i daj bože što dulje, jer znam da je to dio tebe.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala Marijano, hvala Adriano, hvala Basa, a hvala i svima koji su iskazali zadovoljstvo na ovu crticu naseg zivota. GV

      Izbriši
    2. Ove riječi su mi aktualne kao današnja serija Crno bijeli svijet na HTV!

      Izbriši