SAOBRAĆAJNA KNJIŽICA ZA DVOKOLICE I TROKOLICE IZ KRŠANA I TOPIDA

Zahvaljujući Brunu Rovisu iz Kršana, predstavljamo zanimljiv dokument iz prvih poslijeratnih godina na Labinšćini. Riječ je o saobraćajnoj knjižici za dvokolice koju je 1948. godine dobio njegov otac Anton, zemljoradnik iz Veljaki, vlasnik bicikle. Za to je prve godine u gotovini platio 10 dinara, a godinu dana kasnije već 30 dinara, što je bio znak inflacije ili potvrda skupoće ondašnje administracije. Valjanost ovog dokumenta potvrdio je i 1949. godine, dok su rubrike za ostale godine prazne. Bit će da je naš Rovis u međuvremenu prodao bicikl, koji je onda bio mnogo rjeđi nego danas automobil, ili je administracija digla ruke od tog posla.
Zanimljivo je i zbog čega je bila nužna registracija dvokolica i izdavanje prometnih dozvola za njih. Iako se za rata tvrdilo, u dobroj politmarketinškoj maniri, da će se u novom državnom poretku ukinuti porezi, život je išao drugim pravcem, pa su bili dobri i skromni prihodi od posjedovanja bicikle. Ili je to bila tek vježba za buduće registriranje automobila, koji će se na labinskim prometnicama početi pojavljivati tek sredinom šezdesetih proteklog stoljeća.
Još je zanimljivija prva poslijeratna dozvola za bicikle i tricikle, koju mi je odstupio nedavno preminuli Silvano Miletić iz Marceljani. Knjižica je dvojezična u skladu s ondašnjom politikom uvažavanja talijanskog jezika, a u skladu s hrvatskim jezikom, zove se prometna, a ne saobraćajna knjižica. Porez je raspisivao Upravni odjel Kotarskog NOO Labina, a za 1946. godinu iznosio je ondašnjih 100 jugolira.
Bicikl je tada rijetkost, tip je Bianchi, za Italije vrlo modernog i popularnog prijevoznog sredstva, a bio je upisan na ime Ane Miletić iz Topida, majke onda malodobnog Silvana.