Kaštel Kožljak podignut u podnožju Učke, nedaleko od kojeg je početkom pedesetih proteklog stoljeća izgrađena pruga Lupoglav-Štalije, i tik uz nekadašnje jezero, prvi se put spominje 1102. godine kao castrum Josilach. Tada se uz njegovo ime povezuje grofa Ulrika II i njegove supruge Adelaide. Jedan je od tri kaštela-utvrde između austrijske i venecijanske granice na Labinšćini, Kršana i Šumbera, od kojih su danas ostale samo zidine i ostaci kula. Na nekadašnju nemirnu granicu podsjeća i selo Kunfini nedaleko od Kožljaka. U svojoj dugoj povijesti Kožljak je mijenjao više gospodara, od kojih je u puku, po surovosti, najviše ostao u sjećanju Josip Nicolich de Wachsenstein.Uz njegovo se ime spominje i pravo prve bračne noći, koje je on često koristio, što je bio povod za pobunu seljaka i njegovo ubojstvo. Taj događaj u svom povijesnom romanu Krvani dani i poemi Krvava košulja opisuje Vladimir Nazor, koji je dobro poznavao i Čepićko jezero u podnožju Kožljaka.
Od kaštela su ostali samo goli, ali još uvijek čvrsti zidovi, kojega kršanska lokalna zajednica nije uspjela iskoristiti kao dragocjen turistički biser. Do njega put vodi preko obližnjeg sela lijepa imena Zagrad, u kojem njegovi posljednji stanovnici žive samo preko vikenda. U podnožju utvrde s ostacima crkve svetog Adrijana, razvilo se istoimeno selo, čiji su stanovnici nekad živjeli i od poljodjelstva, osobito nakon isušivanja jezera početkom tridesetih proteklog stoljeća. Na prvoj razglednici ovjekovječena su vremena prije njegova nestanka, a na drugoj Kožljani u društvu s poštarom ispred gostionice obitelji Radoslović početkom 20. stoljeća.
(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.hr)
Nema komentara:
Objavi komentar