CRNA PUNTA ILI PUNTA NERA - IZ MONOGRAFIJE SVJETIONIČKI LIBAR MALI

     Kažu da rt Crna punta ili Puntanera na istočnoj obali Istre nedaleko od Brovinja i Koromačna nema slučajan taj naziv. Povezuje se s ružnim vremenom koji zna zahvatiti taj obalni prostor na Kvarneru, ali i po sukobima s gusarima, uskocima, ali i prodoru Turaka, koji su se prema usmenoj predaji događali na tom mjestu. Uz ta događanja povezuje se i ime kasnije bogate i poznate labinske plemićke obitelji Battiala, koji su tu titulu od Venecije dobili kao nagradu za obranu interesa Mlečana. 

Bez obzira na izazovan naziv tog rta u ljepoti tog kutka uvjerio sam se prije petnaestak godina kada sam se do mog odredišta uputio zanimljivim putem uz samo more, krenuvši od Crkve Glavosjeka svetog Ivana Krstitelja. Smještena je uz rub Brovinja ponad lijepe uvale Vošćica, koja je također dio usmene predaje o gusarima i Crnoj punti. Preporučam i vama taj lijepi izletnički pravac za odmor duše i tijela, na kraju kojeg će vas dočekati lijepa kamena zgrada za nekadašnji smještaj posade lanterne, koja je činila bitno sigurniju plovidbu tim dijelom Kvarnerskog zaljeva. Zanimljive podatke o toj lanterni, ali i onima u Rapcu i na Punti Ubasu, doznao sam u ovim danima objavljenoj fotomonografiji Svjetionički libar malo Vedrana Trgovčića iz Pule, o kojoj će nešto više podataka biti na kraju ovog teksta.

Koko navodi autora ovog djela ta zgrada svjetionika podignuta je 1873. godine 15 metara od morske obale "radi kompletiranja osvjetljenja Kvarnera duž istočne obale Istre i označavanja tog rta koji bi u mraku mogao biti problem u navigaciji." Uz druge vrijedne informacije spominje se da je posada svjetionika imala dva člana - svjetioničara i njegova pomoćnika. Istražujući državni arhiv od Beča, preko Trste, Rijeke, Pazine i drugih gradova Vedran Trgovčić prikupio je niz zanimljivih podataka o životu svjetioničara od Grada i Trsta, pa sve do Kotora i Ulcinje, odnosno albanske granice. Tako ćemo doznati da je svjetioničar na Crnoj punti Giovanni Kunze 4. lipnja 1902. godine izrazio zgražanje spoznajom da tamošnji ljudi vole ribu dinamitom, dovodeći u opasnost sebe i druge! Iako ih je više puta upozorio da to ne čine. "Prije nekoliko dana izvjesni je Zamaria Fonović iz Skitače bacao dinamit nedaleko od lanterne, kada mi je u rukama eksplodirao dinamit, raznijevši mu sve prste. Sutradan su mu u bolnici amputirali cijelu ruku." 

Svjetioničar Kunze će dvije godine kasnije postati udovac s petoro djece, zamolivši potom nadležne službe da zbog siromaštva umjesto pokojnice njegova pomoćnica postane 11. godišnja kćerka! Na kraju godine umire mu, zbog pothranjenosti, i najmlađa kćerka. On se uskoro opet udaje, da bi četiri godine kasnije njegova druga supruga postala udovica.

Zgrada na Crnoj punti napuštena je 1990. godine, kada je uklonjena i leća na vrhu svjetionika, da bi četvrta stoljeća kasnije postala turističko odredište. Leća svjetionika opet je postavljena 2017. godine.

Još nekoliko riječi o toj knjizi velikog formata koja na više od 360 stranica vrlo temeljito obrađuje sve pojedinosti o postojanju i djelovanju svih svjetionika na istočnoj obali Jadrana. Obrađena je i povijest te djelatnosti u tom dijelu Jadranskog mora, a sve je ilustrirano nizom vrlo atraktivnih fotografija, pomorskih karata te drugih dokumenata. 

Neumorni Vedran Trgovčić građu za knjigu prikupljao je gotovo dva desetljeća, o čemu, uz ostalo, svjedoči i njena neobična težina. Uz podatak, da za njeno pisanje nije baš imao podršku lokalne sredine! Izuzetno djelo, koje zasigurno neće zanimati samo pomorce, već i sve one koje zanima njihov zavičaj! Moj iskreni naklon autoru! 

   

 

 

  

I GALERIJA DOWNTOWN JE - PROŠLOST

 Pri spomenu Labina kao grada slikara, pa čak i kao središte likovnog života Istre, uvijek se misli na drevni srednjevjekovni grad u podnožju kojeg je, uz tek otvoreni rudarski "šoht" početkom četrdesetih 20. stoljeća udaren temelj novog, kasnije mnogo većeg grada. Ostalo je također zabilježeno da je udruga labinskih akademskih slikara, poznata kao Labinski atelieri, odigrala početkom sedamdesetih stoljeća ogromnu ulogu u vraćanju života u drevnu Albonu, čiji su temelji tek nekoliko godina ranije bili snažno uzdrmani nekontroliranim rudarenjem u njegovoj neposrednoj blizini. Uz vrlo aktivnu gradsku galeriju u starogradskoj se jezgri "udomilo" više galerija i ateljea ondašnjih najpoznatijih labinskih likovnih umjetnika, koji su tom gradu dali dodatni likovni glamur i značenje.

Bogati zabavni i društveni život u takvom drevnom Labinu, s mnogo kafića i drugih ugostiteljskih sadržaja, počinje slabiti potkraj proteklog stoljeća ubrzanom gradnjom poslovnih objekata u novom središtu donjeg Labina, u svakodnevnom žargonu zvanom "Poli semafora". Klica tamošnjeg druženja mladih posijana je tridesetak godina ranije otvaranja tada popularnog Mliječnjaka s prvim đuboksom, a novi mamac za njih je postao i niz modernih kafića i trgovina.

Jedan od njih se zvao Downtown, a za našu je priču važan što je u njemu 27. prosinca 1997. godine(danas je 28.prosinca!) otvorena prva izložba u istoimenoj galeriji tada popularnog kafića - doznajem od mojih bivših kolegica i sadašnje gradske glasnogovornice i "kulturtregerice" Loredane. Uz podatak da su bili izloženi radovi riječkog slikara Maura Stipanova. Ona je zajedno sa svojom ondašnjom suprugom Neletom ostala zabilježena kao prva osoba koja je pokrenula likovnu galeriju u novom dijelu Labina!

Dio te priče je i jedna fotografija(najvjerojatnije legendarne Slavice Ružić) nastale prilikom otvaranja izložbe labinskih slikarica Lili Vlačić, au ovom trenutku nisam siguran koje je to godine bilo. Ona je dosta godina živjela u Africi, a nekoliko zadnjih godina više dio godina boravi u Italiji, au starom gradu nedaleko od župne crkve za ljetnih mjeseci ima prodajnu likovnu galeriju.

Osim Loredane i Lili uz ovu fotografiju, ali i ukupni rad jedne galerije u Podlabinu vezane su još dvije nezaobilazne labinske umjetnice, koje već nekoliko godina nisu, nažalost, više na ovom svijetu. Prva je Sanja Švrljuga-Milić, izuzetna labinska slikarica rodom iz Rijeke, poznata ne samo po svojim likovnim radovima, već i sudjelovanjem u kreiranju bogatog likovnog života Labina U sklopu Labin Art Expressa vodila je međunarodnu likovnu manifestaciju Bienalle  industrijske umjetnosti, a bila je i članica Metal Gurua. Ne manje važna bila je i njena uloga voditeljice Galerije Downtown, čije je postojanje u tom novom okupljalištu mladih Labinjana, i ne samo njih, davalo je poseban šarm!Kako nikada ne znamo što nam nosi sutra, i to nije loše, naša je Sanja, nakon kratke i rijetke bolesti u vječnost otišla 25. siječnja 1915. godine u 56. godini života, ostavivši veliku prazninu u svojoj obitelji i likovnom životu Labina.

Iste godine, dva dana prije svog 40. rođendana, a rođena je 31. kolovoza 1975. godine, umrla je labinska slikarica Beti Kranjčević iz Vozilići opet kratke i vrlo teške bolesti. Uvijek nasmijana i vedra duha, što se vidi i na ovoj fotografiji u društvu sa svojom suprugom Deanom Čakićem zadnjih godina svog prekratkog života bavila se, uz slikanje i izradom suvenira, U posebnom će mi sjećanju ostati njena (nagrađena) izložba ispod kestena nedaleko od popularne kule Torijon u sklopu manifestacije Labinski likovni uzlet. Ostao mi je u sjećanju i njezinom osmijehu u Plominu na feštu Bele Nedeje, nekoliko mjeseci nakon operacije, tada u društvu svoje troje male djece!

Galerije Downtown nema već podosta godina, au istom lokalu sa zamjetljivim tragovima njegovog umjetničkog štiha, danas svoje posjetitelje dočekuje kafić Karbon.

   

  

 

MANIFESTACIJA "CA JE ČA" - POČELO JE 1993. GODINE!

 Upravo tako - "Ca je ča", manifestacija očuvanja lokalnog, zavičajnog govora u ondašnjoj Općini Labin, nase Ca u najvećem dijelu Labinšćine, a ČA ostalim dijelovima ondašnje općine, počela je prije gotovo tri desetljeća među učenicima osnovnih škola i labinske srednje škole. Na to će netko zasigurno zamijetiti kako vrijeme, pogotovo starijem naraštaju, brzo klizi! 

Na ta vremena podsjeća knjiga Ca je ča, objavljena 1996. godine u zajedničkoj nakladi Knjižare i antikvarijata Mathias Zorana Milevoja, te Otvorenog sveučilišta Labin.. Prigodni je predgovor napisala Liliana Vale, ondašnja ravnateljica te ustanove, najzaslužnija za pokretanje tog književnog događaja koji još uvijek traje. je Nevija Glavičić, dugogodišnja voditeljica Gradske knjižnice, koja je prihvatila moj prijedlog o takvom obliku njegovanja zavičajne poezije među mladima. U njoj su objavljene odabrane pjesme iz natječaja održanih od 1993. do 1995. godine.

Svojevrsna smotra "domoće besede" na sreću i dalje traje, samo što su se njoj nakon nekog vremena priključile i već poznati i brojni pjesnici, po kojima smo mi u Istri i poznati. Kao primjerice i po slikarima, ili vrsnim sportašima. Nakon ove knjige izašlo je još nekoliko zbirki pjesama nagrađenih majstora "domoće besede", uključujući i naslov Reci mi ca, sa željom da bude dug njihov lanac objavljivanja.

Ipak, kako je prvo uvijek najdraže i najduže pamtljivo, potrudio se sam da objavim sva imeneaondašnjih mladih pjesnika iz Labina, Raše, Vineža,Mladen Matas,  Nedešćine, Svetog Martina, Kršana, Čepića i Potpićna, od kojih ćete neke prepoznati i kao uspješne pjesnike ili novinare. Likovni urednik knjige je poznati labinski akademski slikar Zdravko Milić, a "Ca je ća" ilustrirana je likovnim radovima ondašnjih osnovoškolaca!

Prvu pjesmicu tiskanu u knjizi djelo je Ilirijane Pantina iz Potpićna. Slijedeći autori su Lucia Načinović, Katja Gortan, Danijela Peršić, Gabrijel Vretenar, Silvija Kos, Milena Bojić, Josip Kokot, Adrijana Batelić, Marijana Načinović, Denis Brajuha, Ana Zajc, Korado Ljubičić, Gabrijela Vretenar, Kristina Fabeta, Sanja Peršić, Robert Franković , Iris Mužul, Klara Bajramović, Martina Roviš, Iva Paronić, Renata Zahtila, Karla Peršić, Tihana Gobo, Izabela Barbić, Sintija Batelić, Zoran Karlić, Sanja Zajc, Mauro Materljan, Aleks Bedrina, Antonela Šćira, Ivan Rabar, Vesna Rajko, Barbara Kiršić, Nagua Giurici, Lena Tenčić, Boris Vretenar, Tatjana Mart, Ana Černjul, Maja Glavičić, Mladen Matas, Silvija Rejec, Davor Karlović, Manuela Baćac, Linda Poldrugovac, Doris Kos, Franko Puh, Sanja Ljubičić, Morena Matas, Kristijan Peruško, te na samom kraju pjesma Bojana Kiršića,

U svom stvaranju bili su nadahnuti Istrom, "domoćim besedama", tovorom, farfalom, španjuletom, mladićima i otrokima, mamom, ocen, nonon i nonetom i još mnogo time. Već na prvi mah zamiječuje se da ovim stvaralaštvom i igrom riječi više bile nadahnute otrocice i mlode, nego mladići!   

Knjiga je tiskana u Labinskoj tiskari!

PITANGOŠ - VELIKA PUČKA SVEČANOST U ŠUMBERU

 Jedno od poviješću najbogatijih i površinom najvećih sela u okolici Labina je Šumber. Ogromno je to selo s petnaestak zaselaka na području poznatom kao i Šumberšćina, gdje, za razliku od Labinjana, žive čakavci i ikavci. 

Srce Šumbera je srednjovjekovni kaštel smješten iznad prostrane Raške doline, poznat i kao grod, danas nažalost dobro urušen i zaboravljen. Kroničari bilježe da je kaštel podignut vrlo daleke 1260. godine, tada u posjedu austrijske obitelji Schoenberg, po kojem dobiva i ime. Somberg, Šumber i na kraju Šumber, iako su mu istarski narodnjaci nekada "tepali" i Šumbreg.

Z ovu priliku spomenut ću tri crkve, koje krase Šumber. Crkva svetog Kvirina nalazi se na mjesnom groblju, a na njenom je pročelju 1540. godine postavljen natpis s tekstom na glagoljici. Uz zidine kaštela je 1679. godine postavljena barokna crkva svetih Ivana i Pavla, na čijem se mjestu od 1508. godine nalazilo drugo sakralno zdanje.

U srednjem dijelu Šumbera nalazi se crkva Majke Božje od Drena, jedno od istarskih svetišta. Tu se svakog 5. kolovoza održava dobro posjećeni vjerski blagdan i sajmeni dan posvećen Majci Božjoj, Snježnoj Gospi ili Majke Bojže od Drena. Prema legendi duboko ukorijenjenoj u ovdašnjem puku u dalekoj prošlosti u blizini današnje crkve, u gustoj hrastovoj šumi siromašnoj se pastirici ukazala Majka Božja s Djetetom Isusom. Ona je tada izrazila želju da joj se na tom mjestu sagradi crkva, što je i učinjeno 1440. godine. Pod svodom te crkve 1942. godine postavljena je zidna slika talijanskog umjetnika Giannia Mora, rodom iz Udine. Inače, ove su fotografije nastale prije dvadesetak godina, djelo su vrsnog fotoreportera i mog pokojnog prijatelja i kolege Eduarda Strenje, s kojim sam na prijelazu stoljeća napravio nekoliko knjižnih projekata.  

Taj je dren, slučajno ili ne, posječen nakon Drugog svjetskog rata, ali veliko hodočašće i proštenje na 5.kolovoza, poznato ovdje kao Pitangoš, započeto 1854. godine, u tom svetištu, traje do današnjih dana. Bila je to uvijek i prilika za dolazak mnogobrojnih ovdašnjih iseljenika na tu dobro posjećenu feštu. I prilika da se vidi rodbina i prijatelji, uz dobar "žmulj" šumberskog vina! 

LABINSKI ADVENT OPET U STAROM GRADU!

 Konačno, da se netko nakon dugo, dugo godina sjeti vratiti božićni i novogodišnji ugođaj, i sve događaje vezane uz te dane, sjeti se vratiti u starogradsku jezgru! Svaka im čast! Dobacila mi je to jedna prolaznica dok sam se večeras, s fotoaparatom u rukama, došao uvjeriti u Božićnu bajku, koja se priprema već nekoliko dana u prekrasnom gradu ponadu istočne obale Istre. Advent, ili fešta po naše, trajat će od 17. do 24. prosinca, njeni organizatori su Grad Labin i Turistička zajednica Labin-Rabac.

Središnje mjesto događanja bit će mali trg u jezgri starog grada, nekada središte tog grada, na kojem se, između ostalog, nalazi gradsko kazalište(starije nego u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu!) te gradska palača i kasniji sud. Ove fotke dosta toga otkrivaju, ali treba više vjerovati vlastitim očima, pa se u večernjim satima do Badnjaka valja prošetati tim mjestom različitih događanja te sami dati svoj sud o viđenom i ponuđenom. Uz odavanje male tajne, najveći udio u uređenju trga dali su likovna pedagoginja Alida i njen Petar, poznati labinski glazbenik. Poznati su i po izradi vrlo traženih suvenira od keramike! Nastupat će više labinskih glazbenika i klapa, a na sam Badnjak svojim se Labinjanima predstavlja naša Elis Lovrić! 

Prije nego što dođete do Store placi, gdje će biti glavna glazbena događanja, na Crću ispod zida odmah do Torjona postavljene su drvene kućice s raznolikim ponudom ugostitelja, a veli šator čeka vas ispred Velih vrata ili Vrata svetog Flora. Čim je pala noć pojavilo se dosta znatiželjnika s djecom, pa će biti vrlo zanimljive njihove ocjene i viđenja. Jednu od njih sam čuo opet od jedne dame(a od koga ću drugog?!), koja ki reče da bi dojam bio još bolji da se prigodno uredilo i Šetalište Kvaner ili Piazza san Marco te barem dio starog grada koji se od male place proteže do crkve i gradskog muzeja, odnosno Palače Lazzarini-Battiala!