LABINSKE KARTOLINE IZ (BIVŠE) TRŠĆANSKE KNJIŽARE SVEVO

Stare kartoline su m više od četiri desetljeća strasta, koje se nije lako osloboditi. Strast koja vas vodi u prošlost, zavađa vas njome na svoj način. Sjećam se kada sam sa starim kartofilom Uršičem, rodom Slovencom, odlazio na sajmove starih razglednica u Trst. Bile su tamo i aukcije na kojima se nudila cijena ponuđenih kartolina, s kojima smo se doma vraćali kao svojevrsnim trofejima.

Tom samprilikom zalazio iu knjižaru Svevo, u kojoj sam našao dosta zanimljivih knjiga o povijesti Labina i Istre, od kojih neke i danas čuvam u kućnoj biblioteci.

U toj istoj knjižari prodavali su se i presnimci izvornih razglednica, ponekad je tekstualnim prilogom, a na bogatom "pladnju" sam našao i više motiva iz Plomine, Svete Nedelje i Labine, koje sama ovdje nudim na jednom mjestu. Tada sam shvatio da vlasnik knjige, kojemu sam zaboravio ime, ali sam s njim surađivao, zna iz starih kartolina napravio dobar posao, ali i da zna procijeniti vrijednost motiva s Labinšćina. I da se potrudio naučiti njihovu povijest.

Tako iz kartoline starog Plomina, tiskane 1899. godine (imao sam i original, koji je završio u pulskom povijesnom muzeju), se navodi napad uskoka na ovaj srednjovjekovni grad, ali i da je između dva rata, kada je Istra bila unutar granica Italije, postojala uskotračna pruga kojom se od Šumbera u luku vodio boksit. Na drugoj fotografiji lijepa priča o kući labinske obitelji Depangher, u kojoj se u ono vrijeme trgovalo drvom za ogrjev, prodavajući ga sve do Venecije i Trsta.

Tekstom je ilustrirana i razglednica Svete Nedelje iz 1904. godine, s vrijednim motivom oko javnih špine nedaleko od crkava, čiji je moj original također završio u Puli. Nije točan podatak da se nalazi blizu Čepićkog jezera. Bliže je rudnik u Vinežu, ali se navodi samo blizina rudnika u Štrmcu.

Na putu za drevni Labin pozornost privlači kartolina iz 1910. godine sa zgradom obitelji Višković, zvani Šturla, rodom iz Svetog Lovreča, koji će u to vrijeme biti jedni od najbogatijih labinskih poslovnih ljudi.

Sedam godina ranije tiskana je razglednica Labina s pogledom iz gradskog groblja, čiji je autor nezaobilazni fotogtaf iz Pula, odnosno Malog Lošinja.

Iste je godine tiskana i razglednica mjesta Borgo, koju znamenitoj Labinjanki Giuseppini šalje njezinu starnišnu.  

Za kraj ove šetnje zaustavljamo se na kavici u nekadašnjem lokalu Molo kafe, ili točnije Caffe popolare, kako se zvala 1906. godine, kada je ova kartolina i ugledao svijet.

    

TRG LABINSKIH RUDARA - AGRESIVNA DEVASTACIJA GRADITELJSKE BAŠTINE!

 Današnji Labin ima tri centra u kojem se okupljaju njegovi stanovnici. To je stari grad s Placom ili Titovim trgom, centrom Podlabina, nekadašnjeg Pozzo Littorio d'Arsia danas Trgom labinskih rudara te mjestom oko pošte, banke, trgovine i okolnih kafića, a (pre) blizu je i obnovljena te proširena sportska dvorana. Taj prostor dijeli vrlo prometna državna cesta, nekada poznata kao Jadranska magistrala, a sam lokalitet se zove Zelenica, na kojem je prije osam desetljeća bilo svega nekoliko kuća.

Za našu priču je najvažniji današnji glavni trg Podlabina, grad koji je inauguriran 28. listopada 1942. godine, na dan pohod Mussolinijevih fašista na Rim, zbog čega se najvjerojatnije njegov rođendan danas ničim ne obilježava. Ove slike koje gledate nastale su u tom razdoblju, a trgom je dominirala kamena kula s balkonom za govornike, koja je bila sjedište fašističke stranke. Pravilni i prostrani trg zaokruživale su stambene zgrade s trgovinama i drugim sadržajima, zatim škola, dok je crkvu s odvojenim kamenim zvonikom odvajao trijem s kamenim rubovima. 

Početkom šezdesetih godina proteklog stoljeća tiho započinje proces devastacije središta ovog zanimljivog urbanog projekta poznatog rimskog urbanista i arhitekta Eugenia Montuoria. Najprije je zatvoren trijem i za "relativno male novine" pretvoren najprije u učionice nove srednje tehničke škole, da bi kasnije one dobile nove vlasnike i sadržaje. Potom je srušen balkon na kuli, "kada se ne može srušiti cijeli fašistički grad!" Novi potez u devastaciji tog graditeljskog bisera učinjen je nešto kasnije dogradnjom postojećih zgrada s ravnim krovom za još dva kata, uz obrazloženje da se tim potezom došlo do jeftinijih stanova za rudare u vrijeme njegova rasta i sve većeg doseljavanja. Tim intervencijom nekadašnje sjedište fašista prestalo je biti najviša točka na trgu!

U tim potezima je bilo i politike, odnosno ideologije, ali još više našeg neznanja, odnosno nepostojanja osjećaja za čuvanje povijesne baštine i identiteta. Nakon što se Istra našla unutar granica Jugoslavije završetkom Drugog svjetskog rata, na vlast po prvi put dolazi lokalno seosko slavensko stanovništvo, koje je imalo sasvim drugačiju, ne manje vrijednu tradiciju. I kriterije. Osjećala se potreba za očuvanjem svoje pučke tradicije - plesa baluna, pjevanja na "tonko i debelo" i narodne nošnje, ali ne i urbane prošlosti, koja je često bila i simbol njihovog lošeg, potlačenog nacionalnog, društvenog i gospodarskog statusa. Tu je još bilo mjesto samo za obilježavanje događaja vezanih uz antifašizam i NOB. 

Od tada je prošlo blizu osam desetljeća, na sceni je već i treća poslijeratna generacija s drugačijim saznanjima i pogledima na svijet i život, ali su promjene na tom prostoru još uvijek male i spore. Rudarska tradicija, kojoj se još uvijek klanjamo, nije pretočena u odgovarajući rudarski muzej, što je praksa u drugim europskim sredinama. I svega što je vezano uz rudarenje. Zapušten je i drevni te lijepi srednjovjekovni Labin, sve češće odredište turista i drugih znatiželjnika, a sve se manje uočljivi novi sadržaji u očuvanju naše cakavice, uz našu povijest i rudarsku baštinu, temelje identiteta ovdašnjeg čovjeka. 

Trg labinskih rudara živne samo dok radi tržnica, a u rane poslijepodnevne sate ono se pretvara u mjesto mahom zatvorenih trgovina i dućana kojim prolaze rijetki ljudi. Promišljenom gradskom politikom i djelovanjem aktivista mnogo se toga može promijeniti na bolje, ali štete učinjene velikim građevinskim intervencijama na tom trgu nemoguće je ukloniti. Ako ništa drugo to bi nam trebalo biti vrlo skupa škola da se tako nešto više ne čini na ovim prostorima i da se svim detaljima naslijeđene baštine od naših prethodnika posveti mnogo više pažnje i ljubavi. I sredstava!