Za Hašima Smlatića sam prije nešto manje od mjesec dana doznao, igrom slučaja, kada je meni nepoznata osoba telefonom naručila knjigu Raša moje mladosti. Davši osnovne podatke o sebi radi slanja knjige uskoro ću od njega doznati niz informacija koji se odnose ne samo na njega nego i na život u Raši od početka 1954. godine do kraja ljeta 1963. godine, do kada radi u Jami Raša. Odmah će reći da je zavolio ovaj dio Istre, da su Raša i Labin njemu ostale duboko u srcu i dio njega, da ga uz Labinšćinu vežu lijepe uspomene, zbog čega se i danas vraća u ovaj kraj.
Kako mi je rekao odmah se uključio u obrazovni sustav, pa najprije postaje PK pomoćnika kopača, potom KV kopač i na kraju VKV palioc mina, "fugina" kako se taj poziv tada među rudarima nazivao. I to mu nije dovoljno, pa se upisuje u večernju gimnaziju, koju nakon četiri godina završava 1963. godine. Kako se nastava odvija popodne za svo vrijeme školovanja radi u noćnoj smjeni, kako bi odmoran mogao sjesti u školske klupe. i to nije kraj njegovih ambicija i želja za znanjem i boljim životom, pa se u jesen iste godine upisuje na Medicinski fakultet u Zagrebu, na kojem diplomu doktora medicine dobiva u proljeće 1969. godine. Kao liječnik završava u Sisku, ali Labin ne može zaboraviti, osjećajući i neki oblik zahvalnosti zbog njegova topla prijema u toj sredini u njegovoj mladosti. Ponosan je što je u povodu 100. obljetnice Labinske republike dobio zahvalnicu od labinskog gradonačelnika.
Dolaskom u Rašu postaje i član RKUD Rudar, gdje je dio ondašnjeg Pjevačkog zbora, kojega tada vodi Labinjanima više nego poznat Juraj Novoselec.
O svemu tome noj novi znanac dr. Hašim Smlatić prije nekoliko dana na moju adresu šalje niz vrijednih dokumenata i fotografiju o njemu u tim godinama. Među njima su i dvije fotografije o nastupu raškog pjevačkog zbora 24. travnja 1955. godine na prvom festivalu RKUD-ova rudara u Varaždinu, na kojima je on obilježen strelicom. Ne manje zanimljiv i izuzetno rijetka je njegova fotografija snimljena 24. rujna 1962. godine u Jami Raša na XIV horizontu u pumparnici, na nadmorskoj visini od 150 metara. Snimak je učinjen u jednom satu nakon polnoća, a fotograf je Branko Kotur - više je nego precizan moj znanac iz Siska, iz tog je grada i njegova posljednja fotografija u ovom odabiru, nastala 25. lipnja 2001. godine u Ambulanti Zdravstvene stanice željezničara, na kojoj je i medicinska sestra Ivanka Letić.
O neobičnom životnom putu mladog rudara iz Bosne svjedoče i svjedodžbe te drugi dokumenti o njegovom radu i školovanju u Raši i Labinu. Uz mnogo volje i spremnosti na odricanje - kako pokazuje primjer Hašima Smlatića, i što je ne manje važno, uz vjeru u sebe, rudarski pozdrav SRETNO u ovom slučaju je pokazao svoju moć! Posebno je ponosan što je kao mladi nekadašnji rudar dobio priznanje Grada Labina u povodu obilježavanja 100. obljetnice velikog štrajka rudara poznat kao Labinska republika! Govoreći o prvim danima studiranja medicine u Zagrebu prisjetit će se da mu je ubrzo nakon upisa umro otac, što je za njega bio ogromni šok, ali povratka nije bilo. Prvu je godinu završio s prosjerčnom ocjenom od 4,5, a slično je bilo i u nastavku studiranja!
Danas je Hašim umirovljenik, živi sam nakon što mu je umrla i druga supruga, a sin jedinac svoj je životni put nastavio u Americi. Za sebe će reći u šali da nije najteže sam kuhati, nego što je pripremio i pojesti! Godinama je politički aktivan u svom Sisku, gdje je i predsjednik Muslimanskog dobrotvornog društva "Merhamet" - Crveni polumjesec. Ukratko, ne sjedi uz obalu rijeke i promatra kako voda teče, nego pliva u njoj!
