RAŠA, ZABORAVLJENI GRAD - U OČIMA ŠVICARSKIH ARHITEKATA

Napušteni grad (Die vergessene Stadt) - naslov je članka objavljenog na 12 stranica u posljednjem broju uglednog švicarskog magazina za arhitekturu Modulor. Odlično ilustrirana reportaža dio je glavne tematske cjeline Rijeka-Trieste Das Litorale, a autori zapaženog teksta na njemačkom jeziku su Miriam Weyell i Florian Berner, priznati arhitekti iz Zuiricha. Imao sam zadovoljstvo upoznati ih prije nekoliko godina u starom gradu, gdje ih je u izlogu tadašnje knjižare zagolicala knjiga Raša moje mladosti. Pomogao sam im koliko sam mogao i znao, a ovih su mi se dana zahvalili slanjem tog magazina, čime im se također zahvaljujem.

A za svoj uradak zaslužuju veliku hvalu zbog promocije Raše daleko izvan našeg prostora. Tekst je vrlo profesionalno sročen, autori vrlo precizno opisuje sve graditeljske vrijednosti i posebnosti Raše, njenu povijest i sadašnjost. Zbunjuje ih pomalo današnja Raša, koja je mnogo životnog soka izgubila najprije zatvaranjem rudnika sredinom šezdesetih proteklog stoljeća, a tri desetljeća kasnije industrije nastale na zgarištu rudarske tradicije. Malo su skeptični na planove lokalne samouprave, krivo informirani da je Raša dio Grada Labina, da se usnula ljepotica može probuditi samo turizmom, a više su pod dojmovima sadašnje dosta sumorne slike. Navode i suradnju s Labinom u realizaciji podzemnog grada na mjestu nekadašnjeg rudnika, očekujući da bi se sve to moglo, uz dobru gastro ponudu, ostvariti do 2025. godine.

 Da je više novca bilo bi manje i suzdržanosti autora teksta, uz naše očekivanje da će se naći put do europskih izvora financiranja. I nada da će u otvaranje rudarskog muzeja u najmlađem gradu u Istri, uključiti i Povijesni i pomorski muzej Istre, koji svojom aktivnošću, atraktivnim postavima i stručnim osobljem može najbolje i najbrže realizirati sve te planove i naše želje. 

LABIN - GRAD ( POMALO ZABORAVLJENIH) SLIKARA

Da je Labin grad umjetnika, koji su, između ostalog, dali veliki doprinos ne njegovoj afirmaciji, kao likovnog središta Istre, već i obnavljanju srednjovjekovnog gradića početkom 70-ih proteklog stoljeća - ne treba posebno naglašavati. Možda bi trebalo svakodnevno ponavljati spoznaju da taj isti grad sve više zaboravlja te umjetnike okupljene nekad oko više nego poznate i priznate grupe Labinske atelieri. Sve bi bilo drugačije da se otvori stalni postav te grupe - još jednog atraktivnog odredišta drevne Alvone za ljubitelje likovne umjetnosti. I mnogobrojne turiste, koji u starogradskoj jezgri, neobično lijepoj, ali loše održavanoj, baš i nemaju mnoge mogućnosti za zadovoljavanje svoje znatiželje. Grad kojega je prvog akademskog slikara Valentina Lucasa, diplomanta Likovne akademije u Veneciji, dobio još sredinom 19. stoljeća!

U to sam se uvjerio jučer kada sam u Medulinu, u obiteljskoj kući Percan posjetio Renatovu životnu suputnicu Reginu. Dok je moja žena čavrljala s njom u dnevnom boravku nečujno sam se povukao u njegovu radnu sobu i atelje, u kojoj i danas središnje mjesto zauzima portret njegove muze Regine. Svojevrsni je to privilegij na kojeg sam posebno ponosan kao njihov dugogodišnji posjetitelj. Prvi put sam u ovaj hram likovne umjetnosti ušao prije tridesetak godina kada je Renato još bio vrlo aktivan, slikajući po cijeli dan. Da podsjetim s ovog je svijeta, ostavljajući nama svoj ogroman svijet likovnog stvaralaštva, otišao na sutrašnji dan prije šest godina.

Pogled mi se brzo zaustavio na dio bogate biblioteke s knjigama posvećen likovnoj umjetnosti, posebno dijelu koji je bio posvećenom njegovom stvaralaštvu. neraskidivo povezanom s njegovim Labinom i Labinski atelierima. Dio tih dragocjenih kataloga poklonila mi je dobra Regina, pa ih sa zadovoljstvom dijelim s vama, poštovani čitatelji. I njihovo površno pregledavanje odmah potvrđuje koliko je ondašnji labinski likovni krug svojim valovima zapljuskivao obale daleko od svog zavičaja.
Prvo mi je pozornost privukao katalog o izložbi Renata u ljeti 1978. godine u Milanu. Ne manje je intrigantan i katalog izložbe LABINER BILDENER KREIS - LABINSKI LIKOVNI KRUG, održane 1988. godine u Stutgartu u statusnoj galeriji Experiment. Tamošnji ljubitelji likovne umjetnosti imali su prilike razgledati radove Berislava Bađure,Quintina Bassanija, Emila Bobanovića-Ćolića, Mate Čvrljka, Milenka Dundare, Krešimira Farkaša, Eugena Kokota, Jasne Maretić, Zdravka Milića, Branka Mohorovića Ticića, Orlanda Mohorovića, Ver Kos-Paliske, njenog supruga Karla, Nade Pavlović- Bađure, Renata Percana, Vinka Šaine, Flaviana Škopca, Sanje Švrljuga-Milić i  Ljerke Žingerling-Kokot.

Na tragu snažnog likovnog dometa Labina je i izložba koja se pod naslovom Deset istarskih umjetnika 1985. godine održala u prestižnom Umjetničkom paviljonu u srcu Zagreba. Među njima je bilo šest labinskih slikara -Quintino Bassani, Josip Diminić, Eugen Kokot, Zdravko Milić, Karlo Paliska i nezaobilazni Renato Perca te Antun Motika, Marčeko Brajnović, Ivo Kalina i Ljubomir Karina.

Ovaj kratki prikaz povijesti labinske likovne scene završava katalogom 12. Labinski atelieri - izložba skulptura, crteža i grafika. Godina 1981. Galerija Narodnog muzeja Labin. Uz pregled svih radova labinskih likovnih legendi.

"Kopajući" po starim brojevima Kalendara Franina i Jurina ugodno sam se iznenadio da je godište 1976. ilustrirano radovima poznatih članova tada već afirmirane grupe Labinski atelieri. Knjiga je ilustrirana radovima Renata Percana, Mate Čvrljka, Emila Bobanovića, Karla Paliske i za mene posebnim iznenađenjem - tada mladoga Vinka Šaine.

  .