Tek je prošlo oko dva i pol mjeseca od kada nas je zauvijek napustio Josip Diminić, akademski slikar i kipar rodom iz Svetog Lovreča. Osoba bez kojeg bi Labin teško bio prepoznat dvjema manifestacijama koje su obilježile ovdašnji kulturni život u proteklih pedesetak godina - Labinski atelieri i Mediteranski kiparski simpozij na Dubrovi.
Njegove slike nalaze se u brojnim galerijama, skulpture obogaćuju javni prostor ne samo njegova Labina, već i mnogih urbanih sredina u našoj zemlji. Ilustrirao je i više knjiga, uključujući i neke naslove iz velikog izdavačkog projekta ISTRA KROZ STOLJEĆA, pokazavši da je njegova stvaralačka znatiželja bila bila vrlo velika i svestrana.
Kada sam početkom devedesetih proteklog stoljeća pripremao rječnik labinskog govora Gonan po nase u jednom mi se razgovoru sam ponudio da mi napravi ilustraciju za svako slovo, što sam s oduševljenjem prihvatio. Dao sam mu radni tekst i unatoč mnogobrojnim obvezama, a tada je predavao i u Rijeci, svojim je prepoznatljivim crtežima vrlo brzo bio gotov. Što vrijeme više odmiče te vinjete su mi vrjednije i draže, iz njih se sve lakše razabire da ih je radio s velikim stvaralačkim žarom. Kada sam ga pitao za cijenu, samo se nasmiješio i u svom stilu zahvalio što sam mu omogućio da i on postane dio rječnika našeg govora! Ponovio je to i na promociji u gradskom kazalištu, popularnom Teatrinu, tada žarištu javnom i kulturnog života grada Matije Vlačića Ilirika.
Predstavljanjem većine njegovih crteža u rječniku, koji je tada tiskan u nakladi od 1500 primjeraka, i na ovaj način mu se zahvaljujem ne samo na njegovom obogaćivanju te knjige, već i cjelokupnom stvaralačkom opusu posvećenom svom zavičaju, kojega nikada nije napuštao, premda je za to imao dosta prilika!
Bit će još prilika da se na ovom mjestu objave i drugi njegovi radovi kojima su ilustrirane knjige drugih naših autora.
Josip Diminić je ilustrirao i knjigu zavičajne poezije Tanac joncići na kršine Zdenke Višković-Vukić, koja je objavljena 1984. godine u nakladi od 1500 primjeraka. O toj će knjizi na kraju recenzije Ive Rudan, novinar, znanstvenik i nekada urednik Radio Pule i osebujni pisac eseja i putopisa u Glasu Istre, s kojim sam nekada s užitkom radio, napisati i ove riječi:
"Pojavom ove knjige na uskličemo samo nad time što u tokove hrvatske i jugoslavenske književnosti inauguriramo jedan novi geografski prostor - Labinšćinu, koja se eto, poslije dugog niza godina književno opet probudila, i što staro korijenje koje je izbacilojednog Flaciusa i Martinuzzijevu na književno-filozofskom pa i političkom polju(a mnoge drge znamenite Labinjane na drugima) nije presahlo, nego daje nove, oformljene izdanke. Uskličemo prvenstveno zbog toga što je zaiskrio novi pjesnik; novi po osebujnom lirskom izrazu, novi po prezentiranju na novi način "vječnih, ali istovremeno često zamagljivanih tabu tema - putene ljubavi i erotike, i nov po prvim ali odvažnim umjetničkim dometima."
Knjiga se sastoji od pet cjelina - Patok mojeh sanji, Suda sebe nojdivan, Kanton vo noć prez njega, Noćas son dugo od svojega tela i Kako da je saki don nedelja, koje je Diminić ilustrirao s osam ceteža, a napisana je još 1979. godine.
Ima takve ljubavi - naslov je prve zbirke pjesama Isabelle Mauro, ondašnje studentice kroatistike u Rijeci, koju je s pet radova ilustrirao Josip Diminić. Zbirka je u nakladi Ogranka Matice Hrvatske u Labinu objavljena 1995. godine, godinu dana nakon što je dobila Goranovu nagradu za mlade pjesnike. More i ptice i ovdje su inspiracije akademskog slikara, kipara i grafičara rodom iz Svetog Lovreča, malog mjesta ponad lijepog Raškog zaljeva.
Tu nije kraj. "Kopajući" ovih dana po starim brojevima Kalendara Franine i Jurine pogled mi je stao na naslovnoj stranici te knjige-kalendara za 1989. godinu. Izdavač je Istarska književna kolonija Grozd, grafički urednik nenadmašan Alfio Klarić, a glavni urednik Miroslav Sinčić, koji je uredio najveći broj te knjige u posljednjih sedamdesetak godina. I veliki prijatelj i štovatelj našega Josipa Diminića, čiji je godišnjak ilustriran s više njegovih crteža. Ovom prilikom prenosim radove kojim je likovno opremljen svaki mjesec u godini. Šteta da se u to vrijeme još "štedjelo" u boji zbog čega njegovi radovi imaju samo crno-bijelu dimenziju, čime nije ničim ugrožena prepoznatljivost akademskog slikara i kipara iz Svetog Lovreča Labinskog. Ovog puta njegove ptice!
Daleke 1993. godine u Labinu je, u nakladi Textprinta i porečke Riviere, objavljena pjesničko-likovna mapa dva velika istarska umjetnika - akademskog slikara i kipara Josipa Diminića i porečkog pjesnika i svestranog umjetnika Draga Orlića. Groti duša grije naslov je mape, pod kojim je naslovom objavljena i prigodna knjiga s 15 poema i isto toliko crteža.
