ANKA I NJEN POZZO FRANZ

Koliko je puta napisano i rečeno da je zaboravljeni, zapušteni i otpisan Krapan izvor i početak višestoljetnog rudarenja na Labinšćini, koje je u svakom pogledu trajno obilježilo ovaj dio Istre i mentalitet njegovih stanovnika. Stoga sam i svog FB-prijatelja Daniela Milana, arhitekta iz Italije na njegovu želju ovog ponedjeljka poveo na put rudarenja od Krapna, Raše, Podlabina, Vineža, Štrmca, Potpićna i Tupljaka, dug gotovo pet stoljeća.
Prva točka je bio Krapan, zapravo njegov najsjeverniji dio, na samom početku Krapanske vale, gotovo nadomak Labina. Dio mjesta u koje se rijetko zalazi, a dolazi se uskim i djelomično neasfaltiranim putem, kojim se skreće na početku Krapna, kada se dolazi iz Labina.
Za koji čas smo na krajnjoj točki. Ispred nas lijevo su ostaci nekada velike kamene kuće, a ravno još veće zdanje, u kojoj se osjeća život. I ljudi. Odmah mi pada u oči crvenom bojom ispisan naziv Pozzo Franz u podnožju kuće.
I dok Daniele s fotoaparatom napaja svoju znatiželju na ulazu u kuću prilazi mi gospođa s osmijehom dobrodošlice na licu, obrativši mi se imenom. Nakon što me je podsjetila da je prije umirovljenja bila kao čistaćica zaposlena u Općinskom sudu u Labinu Anka Blažić, tako se zove, s velikim je žarom počela govoriti o povijesti ovog dijela Krapna i labinske povijesti. I podsjetila da se u organizaciji Poligona - Regrutnog centra za umjetnike Pozzo Franz održava novi ciklus priredbi ovom mjestu u organizaciji ove udruge iz Zagreba.
Sve pojedinosti oko njihova rada bit će detaljno objavljene u medijima u narednih desetak dana, a ovih nekoliko redaka i fotografija posvećeno je ovoj neobičnoj volonterki i svojevrsnoj kustosici, koje je sebe utkala u najmanji dio ove vrijedne manifestacije, koja se pod nazivom Krapan EU kapital u njenom Krapnu održava od 25. srpnja do 8. kolovoza.
Pred nama je odlično obavila svoju ulogu. Pokazala nam je zazidana vrata nekadašnjeg rudnika, zatim povela u podrum zgrade, gdje se još vidi nekadašnji otvor rudnika te pokazala mnoge prostorije u kojima će se odvijati mnogobrojne aktivnosti i radionice. Prva je bila Izložba Potemkin otvorena sinoć, na kojoj sudjeluje i ona.
Našu je pažnju privukao kao pilom odrezan kameni brijeg tik do kuće, na kojem se između stijena naziru tanki slojevi ugljena.
Nastavili smo put prema više poznatom Krapnu, Raši i drugim odredištima puni dojmova i novih saznanja uz srdačan pozdrav naše neočekivane, ali više nego susretljive domaćice Anke. Hvala joj uz rudarski pozdrav SRETNO!

DOM ZDRAVLJA (LABIN) - JEDAN OD ZAŠTITNIH ZNAKOVA (POKOJNOG) SOCIJALIZMA

Uz školstvo zdravstvo je bilo jedan od stupova propale socijalističke Jugoslavije. A simbol zdravstvene zaštite jedne od tada najnerazvijenije zemlje na brdovitom Balkanu su bili domovi zdravlja.
U Labinu je Dom zdravlja počeo 1. siječnja 1953. godine baštineći dosta razvijenu zdravstvenu zaštitu rudarske tradicije, uključujući rašku bolnicu, rodilište u Vinežu te onda poznatu bolnicu za liječenje tuberkuloznih bolesnika, danas specijalizirani dom za starije osobe. Prvi ravnatelj bio je dr. Franjo Kosoković  Odmah nakon u ovom dijelu Istre djelovalo je šest liječnika, osam babica i devet bolničara, da bi taj broj ubrzano rastao narednih godina.
Novo razdoblje u radu i razvojnu zdravstvene zaštite na Labinšćini bilježi se 1970. godine kada se na Katurama otvara moderan kompleks zdravstvenih ustanova, da bi se 11 godina kasnije otvorila nova etapa u razvoju primarne zdravstvene zaštite dogradnjom stacionara.
Ubrzo labinski Dom zdravlja postaje jedan od najpoznatijih i najuglednijih u ondašnjoj Zajednici općina Rijeka, koja se prostirala na području današnje Istarske i Primorsko-goranske županije.
Jedna od najzaslužnijih osoba za visoku razinu zdravstvenih usluga u toj ustanovi vezano je uz ime dr. Lina Peršića, uz dr. Lucijana Mohorovića, prvog poslijeratnog domaćeg "mediga". Vrlo radišan, agilan, stručan i odan svom zavičaju umire 1999. godine od srčanog udara, svega nekoliko mjeseci prije odlaska u mirovinu. Njemu u čast labinski će Dom zdravlja nekoliko godina kasnije nositi njegovo ime.
U povodu 30. obljetnice djelovanja te ustanove 1983. godine tiskana je brošura s nazivom Dom zdravlja Labin. Njen autor je bio Bogoljub Barjaktarević, prvi profesionalni dopisnik Glasa Istre, koji je nekoliko godina kasnije također umrijeti od infarkta i to na svom radnom mjestu. U tom radu je vrlo temeljito prikazan ne samo rad Doma zdravlja u tom razdoblju, već i prošlost zdravstvene zaštite na Labinšćini. Brošura je ilustrirana i vrijednim fotografijama Barjaktarevića svih službi te ustanove, vrijednim svjedočanstvom jednog vremena i jedne izuzetne generacije zdravstvenih radnika.