Posebno impresionira njego odabir tema, koje su po sebi posebna priča. Pomalo i tajanstvene. Posljednja od njih upravo mi je danas poštom stigla iz Austrije. Nije putovala, nema pečata, ni datuma slanja, ali to ne umanjuje njenu draž i neobičnost. Fotograf, a to je vjerojatno bio on, nalazio se na mjestu današnje zgrade Vodovoda. Lijevo se vidi zgrada današnje Turističke zajednice, još nešto gore dio zgrada obitelji Faraguna iz Rapca, a desno u sredini pažljivo će oko prepoznati vilu obitelji Franco(vich), zvana Battocio koja će uskoro biti hotel. Ona se vidi jer u to vrijeme, a bilo je to prije izgradnje kinodvorane, koja je ta obitelj izgradila sredinom tridesetih proteklog stoljeća.
U prvom je planu tajanstveni gospodin, iza čijih leđa "puca" krasan pogled na Labin.
Na isti način nastala je razglednica Labina s njegove istočne strane,gdje su danas ostaci crkvice svetog Mihovila, s koje nas opet gleda nepoznati čovjek. Možda je to upravo on ili neki drugi ugledni Labinjan.
Mnogo govori i razglednica u kojoj su seljaci iz okolice grada u narodnim nošnjama snimljeni kod crkvice Marije Magdalene uoči ulaska u gospodski Labin.
U svakom slučaju ostat će tajna kao što je zasad i meni tajna ne samo imena, već i cjelovite ličnosti. Samo znam da se dolaskom Italije ta obitelji primijenila prezime u Valdini te da je u njihovoj rodnoj kući kasnije živio aktualni labinski gradonačelnik s majkom. Jedan od njegovih potomaka imenom Massimo živi u Italiji, a slučajno sam u knjižari upoznao jednu drugu obitelji Valdini istih korijena. Oni ne žive u Italiji, već u nedalekom Bakru.
Nestali su iz Labina kao da nikada u njemu nisu živjeli, a o njima govore tek ove razglednice. I veza s njihovom obitelji u Italiji, od kojih ću vjerojatno dobiti više detalja tko se krije pod nazivom T. Vladislovich(Tonella), najpoznatijeg labinskog izdavača razglednica.
