IZ ALBUMA IVETA DRAGUZETA - BISERI O POČECIMA ISTRATRANSA

Kao dijete sjećam se imena nekih vozača Istratransa rodom s Barbanšćine. Jedan od njih je bio Ive Draguzet iz istoimenog sela, čijeg sam sina Marčela upoznao na porti zgrade Grada Labina u starom gradu. Razgovarajući u hodu doznadoh da mu je otac Ive bio vozač Istratransa sve do umirovljenja. Rođen je 1924. godine a umro je prije nešto više od dva ljeta. Nato sam mu odvratio da su naši očevi bili prijatelji i poslom povezani, budući da je i moj otac Bepi Kagarin gotovo sve do umirovljenja bio na čelu nekad vrlo uspješne transportne radne organizacije. Uz podatak da mu je mama bila Milevoj iz Puntere rodom Labinjonka Marčelo bi spomene da ima lijepe fotografije svog oca o Istratransu, ondašnjem Autoprometu.

I za svega nekoliko dana u mojim se rukama našla izuzetna mala zbirak starih fotografija koju sada s radošću dijelim s vama. Samo neke od njih sam već vidio, a na njima je, uz Iveta Draguzeta primjerice moj otac, zatim borba Šilijo, Aldo Fable, Načinović i drugi vozači Istratransa početkom pedesetih. Kasnije naiđoh i na legendu Kancijanija, Livija Čekadu io mnoge druge meni nepoznate ljude. Odmah sam prepoznao prikolicu kovarice, prve ratne kamione - dar Amerikanaca, zatim Tam Pionire iz Maribora, zapravo licenca čehoslovačkog kamiona Praha. Zatim prve moderne korijere FIAT i OM, koje su vrlo brzo zamijenile neugledne sanduče.
Većina ovih fotografija nastala je u Raši, ispred direkcije rudnika, gdje je tada bilo i sjedište Autoprometa, odnosno putničke sekcije.

U ovoj priči je vrijedno zabilježiti pažnja obitelji Draguzet prema ovoj foto dokumentaciji, koja ne govori i svjedoči samo o šoferu Ivetu već i zanimljivom djeličku naše ne tako davne prošlosti. Hvala im.

TN ST. ANDREA - ILI TURISTIČKO BUĐENJE RAPCA

Turisti su u Rabac počeli dolaziti još potkraj 19. stoljeća odsjedajući u malom hotelu Quarnero ili privatnom smještaju, kao novom izvoru dodatnih prihoda. Nova era masovnog, modernog turizma započela je mnogo kasnije - početkom šezdesetih 20. st. aktiviranjem današnjeg hotela Primorje, nekadašnjeg Alberga Citta di Trieste, odnosno prenamjenom rudarskih hotela Marina i Mediteran u objekte za (devizne) goste. Odmah je učinjen novi veliki turistički korak malog Rapca izgradnja modernog turističkog naselja s pet paviljona i restoranom i drugim sadržajima na punti svetog Jurja.

U skladu s ondašnjim trendom i približavanja svjetskim turističkim tokovima ime tog sveca u talijanskoj verziji postalo je naziv novog naselja, kojega će prilikom otvaranja onda obišao u ondašnji najdraži gost Josip Broz Tito, o čemu sam pisao u posebnog tekstu ovog bloga.

Ukratko tim su ulaganjem širom otvorena vrata turizmu u dotad anonimnom Rapcu, koji će do kraja tog desetljeća, dakle u samo desetak godina dobiti ukupno oko deset tisuća smještajnih jedinica. Sve što se kasnije događalo u našem biseru bila je dogradnja i proširenje tada stvorenih objekata. U nekim je stvarima učinjen i korak nazad, primjer rušenjem zabavnog centra, popularne Bašte, koja je, kako se vidi na ovim razglednicama iz sredine šezdesetih, već bila dio turističke ponude Rapca. Glavni je projektant bio vrhunski arhitekt Bregovac, čiji se "štih" osjeća i u drugim hotelskim kompleksima na na našoj obali. Suradnik mu je bio Ljubo Kuntarić iz Opatije, ondašnjoj generaciji poznatiji kao skladatelj popularnih šlagera

Ove snimke D. Rendulića iz Agencije za fotodokumentaciju Zagreb, mnogo više i mnogo bolje od teksta svjedoče o Rapcu tih dana. I nama Labinjanima, kojima je turizam preko noći otvorio ne samo nova radna mjesta, već i nove vidike.