Prva nagrada za izradu najboljeg idejnog rješenja spomen prostora nedaleko od novog autobusnog kolodvora primala je dvojcu - akademski slikar Quintino Bassani iz Zagreba-Labina i diplomirani arhitekt Berislav Iskra iz Rovinja. Bili su bolji i od ponuđenih rješenja znamenitog hrvatskog kipara Dušana Đamonje, koji je dobio drugu nagradu i trećenagrađenog Šime Vulasa. Ukupno je komisiji stiglo 200 prijedloga.
Predsjednica Komisije bila je Ema Derossi-Bjelajac, a pored nekoliko stručnih ljudi njeni članovi bili su još Serđo Baskijera, zatim direktor Raše, te Đino Hrvatin i Ecio Zulijani, u ime Općine Labin i njezinih društveno-političkih organizacija.
Spomenik rudarima, dotad najveće priznanje rudarima Labinšćine, prema zamisli autora čine četiri masivna čekića od crnog čelika postavljena ma betonsko postolje, koje svojim podzemnim prolazom i prilazom asocira na rudarske rovove.
Uoči prvoga blagdana u prostorima obližnjeg Doma 2. ožujka postavljena je izložba svih pristiglih radova iz gotovo cijele zemlje. Izložbu je otvorio politički najmoćniji Labinjan Josip Hrvatin, izvršni tajnik Predsjedništva CKSKH. Podsjetio je da je to bio veliki izazov za umjetnike iz cijele zemlje kako na pravi način obilježiti Labinsku republiku i ulogu labinskih rudara.
Ubrzo se počelo s realizacijom projekta na Zelenicama, najvećim građevinarima grade svoj dio i onda je na svoje mjesto stigla skulptura od željeza - Čekići, rad labinskog slikara i nekadašnjeg partizanskog borca Quintina Bassanija, kao tradicionalni simbol rudara.
Sve ostalo je poznato - izmijenile su se generacije ovdašnjih političara, nestalo je Jugoslavije i socijalizma. U Labinu sjećanje na Labinsku republiku nije glavni općinski blagdan, koji je bio i neradni dan, a već oko sedam godina na ovom svijetu nema više glagoljivog i naočito slikara.
Nema više ni obećanja, ni novih rokova dovršenja spomenika, pa čak ni nekih novih rješenja, uključujući i prijedlog o nasipavanju hodnika, kao simbola rudnika.
Da se ovih dana nisu posjekli stari borovi koji od prvog dana zaklanjaju vidik na taj neobičan spomenik, vjerojatno nitko ne bi zamijetio ono što je već gotovo 35 godina dio labinske zbilje.
Da je samo znati tko je u ono vrijeme došao na zamisao da se rudarima, uz to i rudarima-borcima, posveti spomen prostor. Možda bi i bio problem mnogo načina da se ponudi skulptura od drva, a ne čelika?!
Od pisanja ovog teksta proteklo je sedam godina, odnosno preciznije - od obilježavanja 60. obljetnice Labinske republike i skorog početka radova 41 godinu, uz tek povremeno osvjetljavanje te skulpture u sklopu obilježavanja nekadašnjeg blagdana Dana rudara, odnosno Labinske republike.
I onda je aktualni gradonačelnik Labina Valter Glavičić početkom ove godine najavio ono što se čekalo više od četiri desetljeća - nastavak radova odnosno dovršetak spomenika labinskih rudara! Potkraj rujna ove godine (2202.) na novom gradilištu pojavili su se radnici labinske građevinske tvrtke DECONTE. Od tada su prošla blizu dva mjeseca i sredinom studenoga već su zamjetne toliko očekivane promjene. Zbog prethodnog čekanja znatno je nastradala betonska podloga i zidovi pa su bili nezaobilazni sanacijski radovi, zbog čega ne bi bilo, uz ostalo, da su obavljeni na vrijeme.
Radove nadgledava dipl. arh.Berislav Iskra, jedan od koautora jedinog spomen obilježja rudarima, kojima su se inače svi političari zaklinjali, pa ne sumnjam da će sve završiti kako je bilo i zamišljeno.
Također, vjerujem da će oni biti završeni do kraja ovog mandata aktualnog labinskog gradonačelnika, čime će ostati zabilježen kao prvi posljednji čelnik, koji je ovim potezom dovršio ovu dugu i tužnu, pa čak i sramotnu priču u našem gradu izraslog na temeljima teškog, napornog i pogibeljnog rada rudara.i
Radovi se nastavljaju, pa se može očekivati da će se ovaj spomenik rudarima završiti nakon četrdeset godina čekanja! I da će time nestati razlog konstatiranja da labinski političari slave rudare i rudarenje samo na riječima i prigodnim proslavama, ali ne i na djelu. Bude li tako i dalje će ostati pitanje kada će se započeti s gradnjom rudarskog muzeja i hoće li Labin opet vratiti Labinsku republiku kao svoj glavni praznik. Jer bez rudara i njihove bogate i svekolike baštine i povijesti(a i sadašnjost) našeg grada bila bi sasvim drugačija. I siromašnija!
Radovi se primiču završetku, a bilo bi divno kada bi se dovršili do 2. ožujka iduće godine, na dan kada je za Jugoslaviju to bio praznik ondašnje Općine Labin, ai Dan rudara Hrvatske. Očekuje se i kvalitetno osvjetljavanje i normalna "vela fešta", na koju se čeka više od četiri desetljeća!
Radovi su se primakli samom završetku, uz očekivanje da će se da će njihovo okončanje biti prigodno obilježeno 2. ožujka, na nekadašnji dan rudara Hrvatske i općinski praznik Labina. Onda je to bio Spomenik rudaru borcu, a danas će to službeno biti SPOMEN PROSTOR RUDARU.
Strpimo se kada smo na to čekalo gotovo pola stoljeća!
Ova je tema nakon više desetljeća konačno gotova, pa je spomen prostor rudarima i rudarenju prepušten svom životu. I nama Labinjanima i svima onima koji svraćaju u naš grad. Uz različite dojmove i komentare, ali i uzvik: Konačno!
Zahvaljujući Sanelu Memiću iz Vineža, velikom i svestranom zaljubljeniku u prošlost i njegova zavičaja, u koji s roditeljima dolazi živjeti kao kao mališan. Osobu koju mnogo toga zanima, a i zna, samo da spomenem teleferiku, koja je prolazila i kroz njegov Vinež, ili uskotračnu prugu za prijevoz boksita od Šumbera do Plomin Porta, ta je znatiželja dovela i do osnovnih postavki jednog od 200 anonimnih nacrta uređenja ovog prostora. Sada su te skice dijelom dostupne i svim posjetiteljima ovog bloga, uz želju Sanela da, možda i ovim pute dozna, tko je autor ovog projekta!
