četvrtak, 15. kolovoza 2019.

RADNA AKCIJA - NA PLACE VA RAŠE

Glavni trg najmlađeg grada u Istri, nekadašnji Impero, zbog svog šarma i nedirnute arhitektonske atraktivnosti, česta je meta kreativne neobuzdanosti umjetnika. Srećom u njemu u protekle 82. godine nije ništa dirano ili promijenjeno, što nije bio slučaj u središtu Podlabina, koji se 1942. godine prilikom inauguracije  zvao Pozzo Littorio d'Arsia.
Možda je manje poznato da je taj trg novi betonski tepih dobio 1959. godine zahvaljujući dobrovoljnoj radnoj akciji mladih i manje mladih, uključujući i 15. godišnjake. Akcija je započela sredinom kolovoza, a završila u listopadu. Evidentirano je 2000 dobrovoljnih radnih sati, uz uštedu od dva milijuna ondašnjih dinara. Istovremeno asfaltirane su i druge ulice, u kojima se, kao i na trgu, postavila nova floroscentna rasvjeta, što je za tadašnje stanovnike Raše bio veliki događaj.

Bilo je to vrijeme i mnogih drugih dobrovoljnih radnih akcija, kada se ovakvim aktivnostima doprinosilo kvalitetnijem životu u svojoj sredini. Na fotografiji koju mi je ustupio moj prijatelj i kolega Valter Černjul, nastaloj poslije jedne takve radne akcije, zabilježena su sljedeća imena.
S lijeva stoje: Đulio Škopac, Doro Brenković, Luka Buovac,Aldo Kancijani, (Brko?), Klunić, Silvio Pregelj, Josip Černjul Rašan, Drago Mihić, legendarni vozač Giovanni Kancijani, Tonić Zupičić, Lučano Santaka i Lučano Božac.
Čuče: Ivan Gašparini, Josip Blašković, Bepo Modrušan, Aldo Gašparini i Edi Pregelj.

subota, 3. kolovoza 2019.

SLIKAR I KIPAR JOSIP DIMINIĆ KAO ILUSTRATOR KNJIGA

Tek je prošlo oko dva i pol mjeseca od kada nas je zauvijek napustio Josip Diminić, akademski slikar i kipar rodom iz Svetog Lovreča. Osoba bez kojeg bi Labin teško bio prepoznat  dvjema   manifestacijama koje su obilježile ovdašnji kulturni život u proteklih pedesetak godina - Labinski atelieri i Mediteranski kiparski simpozij na Dubrovi.

Njegove slike nalaze se u brojnim galerijama, skulpture obogaćuju javni prostor ne samo njegova Labina, već i mnogih urbanih sredina u našoj zemlji. Ilustrirao je i više knjiga, uključujući i neke naslove iz velikog izdavačkog projekta ISTRA KROZ STOLJEĆA, pokazavši da je njegova stvaralačka znatiželja bila bila vrlo velika i svestrana.

Kada sam početkom devedesetih proteklog stoljeća pripremao rječnik labinskog govora Gonan po nase u jednom mi se razgovoru sam ponudio da mi napravi ilustraciju za svako slovo, što sam s oduševljenjem prihvatio. Dao sam mu radni tekst i unatoč mnogobrojnim obvezama, a tada je predavao i u Rijeci, svojim je prepoznatljivim crtežima vrlo brzo bio gotov. Što vrijeme više odmiče te vinjete su mi vrjednije i draže, iz njih se sve lakše razabire da ih je radio s velikim stvaralačkim žarom. Kada sam ga pitao za cijenu, samo se nasmiješio i u svom stilu zahvalio što sam mu omogućio da i on postane dio rječnika našeg govora! Ponovio je to i na promociji u gradskom kazalištu, popularnom Teatrinu, tada žarištu javnom i kulturnog života grada Matije Vlačića Ilirika.

















Predstavljanjem većine njegovih crteža u rječniku, koji je tada tiskan u nakladi od 1500 primjeraka, i na ovaj način mu se zahvaljujem ne samo na njegovom obogaćivanju te knjige, već i cjelokupnom stvaralačkom opusu posvećenom svom zavičaju, kojega nikada nije napuštao, premda je za to imao dosta prilika!

Bit će još prilika da se na ovom mjestu objave i drugi njegovi radovi kojima su ilustrirane knjige drugih naših autora.

 

Josip Diminić je ilustrirao i knjigu zavičajne poezije Tanac joncići na kršine Zdenke Višković-Vukić, koja je objavljena 1984. godine u nakladi od 1500 primjeraka. O toj će knjizi na kraju recenzije Ive Rudan, novinar, znanstvenik i nekada urednik Radio Pule i osebujni pisac eseja i putopisa u Glasu Istre, s kojim sam nekada s užitkom radio, napisati i ove riječi:

"Pojavom ove knjige na uskličemo samo nad time što u tokove hrvatske i jugoslavenske književnosti inauguriramo jedan novi geografski prostor - Labinšćinu, koja se eto, poslije dugog niza godina književno opet probudila, i što staro korijenje koje je izbacilojednog Flaciusa i Martinuzzijevu na književno-filozofskom pa i političkom polju(a mnoge drge znamenite Labinjane na drugima) nije presahlo, nego daje nove, oformljene izdanke. Uskličemo prvenstveno zbog toga što je zaiskrio novi pjesnik; novi po osebujnom lirskom izrazu, novi po prezentiranju na novi način "vječnih, ali istovremeno često zamagljivanih tabu tema - putene ljubavi i erotike, i nov po prvim ali odvažnim umjetničkim dometima."

Knjiga se sastoji od pet cjelina - Patok mojeh sanji, Suda sebe nojdivan, Kanton vo noć prez njega, Noćas son dugo od svojega tela i Kako da je saki don nedelja, koje je Diminić ilustrirao s osam ceteža, a napisana je još 1979. godine.










Ima takve ljubavi - naslov je prve zbirke pjesama Isabelle Mauro, ondašnje studentice kroatistike u Rijeci, koju je s pet radova ilustrirao Josip Diminić. Zbirka je u nakladi Ogranka Matice Hrvatske u Labinu objavljena 1995. godine, godinu dana nakon što je dobila Goranovu nagradu za mlade pjesnike. More i ptice i ovdje su inspiracije akademskog slikara, kipara i  grafičara rodom iz Svetog Lovreča, malog mjesta ponad lijepog Raškog zaljeva.






Tu nije kraj. "Kopajući" ovih dana po starim brojevima Kalendara Franine i Jurine pogled mi je stao na naslovnoj stranici te knjige-kalendara za 1989. godinu. Izdavač je Istarska književna kolonija Grozd, grafički urednik nenadmašan Alfio Klarić, a glavni urednik Miroslav Sinčić, koji je uredio najveći broj te knjige u posljednjih sedamdesetak godina. I veliki prijatelj i štovatelj našega Josipa Diminića, čiji je godišnjak ilustriran s više njegovih crteža. Ovom prilikom prenosim radove kojim je likovno opremljen svaki mjesec u godini. Šteta da se u to vrijeme još "štedjelo" u boji zbog čega njegovi radovi imaju samo crno-bijelu dimenziju, čime nije ničim ugrožena prepoznatljivost akademskog slikara i kipara iz Svetog Lovreča Labinskog. Ovog puta njegove ptice!
















Daleke 1993. godine u Labinu je, u nakladi Textprinta i porečke Riviere, objavljena pjesničko-likovna mapa dva velika istarska umjetnika - akademskog slikara i kipara Josipa Diminića i porečkog pjesnika i svestranog umjetnika Draga Orlića. Groti duša grije naslov je mape, pod kojim je naslovom objavljena i prigodna knjiga s 15 poema i isto toliko crteža.