ponedjeljak, 15. srpnja 2019.

CENTAR ZA POSJETITELJE ARSIA - TRAČAK NADE ZA GRADITELJSKU BAŠTINU RAŠE

Treba li još koliko ponavljati da je rudarski grad Raša, najmlađi grad u Istri, biser urbanističke arhitekture nastale u doba fašističkog režima, neizbrušeni dragulj? Treba li također ponavljati da oni koji taj dragulj posjeduju, ne znaju što drže u svojim rukama? Treba li opet ponoviti da je ta rudarska baština ugrožena do daske i da onima kojima su birači dali svoje povjerenje zapravo i ne znaju što trebaju činiti i kako ispraviti grijehe svojih prethodnika?

Ipak, usred tog mraka, inače svojstvenog rudarskim rovovima, pojavio se tračak nade i vjere da polako, vrlo polako, počinje puhati novi vjetar, koji vraća nadu. I ujedno obvezuje da se još češće i upornije od odgovornih političara traže da to zaista i budu. Ta mala iskrica nade je Centar za posjetitelje Arsia, čiji naziv sam po sebi više skriva nego što otkriva, a nalazi se u središtu netaknutog glavnog trga Raše. Točno u sjedištu nekadašnje fašističke stranke, u prostorijama na katu, u kojem su se u zadnjih sedam desetljeća odvijale razne aktivnosti.

Pažnju za sebe taj je centar navukao ovih dana kada je u prostoru tik do njega,ili bolje rečeno, u sklopu njega, obitelj Jenkelo otvorila prodavaonicu suvenira od keramike nastalih na rudarskoj baštini. Tik do Centra za posjetitelje Arsia, koji radi u pravilu do podneva, nalazi se i, službeno stacionar, ili točnije odjel Gradske knjižnice iz Labina.

Radi se zapravo o zbirki rudarske baštine smještene u tri male prostorije. U ulaznom dijelu tekstom i fotografijama daju se osnovne informacije o rudarenju, a potom se ulazi u mini-dvorane za predavanja. Onda slijedi mali bonbon - uređene su kuhinja i soba rudarskih stanova u stilu pedesetih proteklog stoljeća. Odlična ideja i za one koji svoje stanove u Raši u tom stilu žele ponuditi turističkom tržištu željnih takvih sadržaja! Ili pak sanjaju da, kao i nekada, malim drvenim  brodićima preko očišćenih i uređenih kanala plove do Raškog zaljeva, o čemu je nedavno pisao i poznati istarski arhitekt i društveni aktivist Bruno Poropat.

Ostale snove prepuštam vama uz poziv da posjetite taj kutak u srcu grada u kojem od njegova osnutka praktički nije podignuta ni jedna nova zgrada! Možda će vas na to potaknuti i ovi detalji minijaturnog rudarskog muzeja grada čije su temelje iskopali kopači nesuđenog crnog zlata. 











Nema komentara:

Objavi komentar