petak, 16. lipnja 2017.

PREZIME NAČINOVIĆ, ILI KRATKA PRIČA O POMORCIMA

Tragajući za korijenima svog prezimena put me doveo i u župni ured Plomina, gdje sam našao podatak o mom prezimenjaku Michelu Miliuoiju, koji je 1664. godine oženio djevojku Stepcich. Pritom sam naišao i na Marca Naicinovicha, koji uze Luciju, kćerkom Zuanne Vosilich. U oba slučaja ti mladići zanimljivih prezimena imali su ovdje već malo dublje korijene, što ide u prilog da su njihovi očevi i noneti ovdje došli barem u 16. stoljeću. A možda i ranije.
Bit će da su se prvi Načinvići najprije naselili uz obalu i nastanili u Plominskom Zagorju, a potom se polako širili po Labinšćini - u Kožljak, Eržišće, Vinež, Kapelicu i drugdje. Upravo u seocetu Eržišće smješteno uz cestu koja preko Svete Nedelje vodi do Kršana, rubnom području cakavice i čakavice, poodavno, još za Jugoslavije upoznao sam se s Danilom Načinovićem, oficirom JNA i osoba koja se neobično zanimala za povijest našeg kraja. Od njega sam doznao da je Nedešćina zapravo naziv područja koje gravitira Svetoj Nedelji, kao Labin i Labinšćina. Od kuda mu takva znatiželja za mnoga društvena zbivanja i procese doznat ću kada sam u njegovom, sada zatvorenom i pustom domu u Eržišću, upoznao njegovo oca. Bio je neobično vješt stolar, pravi maestro, koji je imao rijetku privilegiju da se za to zvanje školuje u Krku. I tu je, kako mi je onda rekao upoznao pjesnika i narodnjaka Vladimir Nazora, čije je riječi i poruke upijao poput spužve. Pokazao mi je i neke sačuvane knjige iz tog vremena, kada je ovaj prostor bio dio Habsburgovog imperija.
Zbog čega spominjem upravo sada te inače zanimljive pojedinosti o našem kraju i ljudima? Razlog je jednostavan. Jučer mi je Anita Paliska, bez dvojbe najbolji poznavatelj gljiva, dala na uvid neke dokumente o povijesti njene obitelji. Anita je rodom iz Eržišća, Danilo Načinović joj je bio starnić, a njegov otac borba, iliti stric. Borba Bepo Perčić, koji im je obiteljski nadimak. Bio je to kraj pomoraca, jer drugog izbora za bijeg od siromaštva nije bilo. Poznato je da su ti pomorci dio, za ondašnje prilike, vrlo dobre zarade, uložili ne samo u gradnju obiteljskih kuća, već i kupnju zemljišta, kao zaloga materijalne sigurnosti. O njihovom pozivu, koji je mnogima otvorio vidike, svjedoče i pomorske knjižice, popularne matrikule.
Ti dokumenti govore o tim transakcijama Anitinog roda po očevoj strani, koji je također bio pomorac, kao i njegov otac i djed. Neki od njih su s druge polovice 19. stoljeća, a dio kupoprodajnih nastao je između dva rata. Ugovori su se potpisivali u Plominu, unutar čijih je granica bilo Eržišće, ili u Labinu. Na jednom od njih spominje se Gorenja Zatka (Goregna Zatca). Zanimljiv je i tok mijenjanja prezimena Načinović, pisanog latinskom grafijom, ali i odvjetnika i bilježnika, koji su ih potpisivali.











 

2 komentara:

  1. Auguri Anita, to je trebalo sačuvati, prava si Percinka, brava!
    Pitanje kako to da je"Žuta" Monarhija, Austrougarska na ovim prostorima poštivala tada službeno talijanski jezik, pitanje za ureednika portala!?

    OdgovoriIzbriši
  2. Auguri Anita, to je trebalo sačuvati, prava si Percinka, brava!
    Pitanje kako to da je"Žuta" Monarhija, Austrougarska na ovim prostorima poštivala tada službeno talijanski jezik, pitanje za ureednika portala!?

    OdgovoriIzbriši