srijeda, 5. travnja 2017.

VALENTINO LUCAS - PRVI AKADEMSKI SLIKAR IZ LABINA!

Godinama znam da je Valentino Lucas, bio slikar, čiji su radovi u labinskoj župnoj crkvi u starom gradu, ali i u crkvi svetog Franje Asiškog u Podlabinu. Znam da je potjecao iz veleposjedničke obitelji, koja je danas dosta intelektualaca. Međutim, nisam znao da je ovaj Labinjan godinama studirao u Veneciji, gdje je stekao titulu akademskog slikara. Drugačije rečeno bio je to prvi labinski akademski slikar, koji je, očito, utro put budućim labinskim akademskim slikarima, kojima se Labin s pravom ponosi.
To mu sve nije pomoglo da se njegovo ime, djela nađu u biografiji, koja bi se mogla pročitati u knjigama koje proučavaju našu povijest. Primjerice u Istarskoj enciklopediji tiskanoj prije desetak godina u kojoj nema ni retka o ovom neobičnom umjetniku rođenom u Labinu. Šteta, time bi i njegov Labin još više zaslužio laskavu titulu grada slikara.
Sve što dosad o njemu nisam našao u spomenutom leksikonu, našao sam na drugim mjestima. Najprije u autobiografiji istarskog književnika Viktora Cara Emina iz sela Kraj, koji spominje jednog neobičnog slikara labinskih korijena. Zvao se Valentino Lucas. Žena mu je bila učiteljica, koja je najprije radila u Kastvu, a kasnije u Lovranu. Kako nisu imali potomaka on se posvetio isključivo slikanju. Rezultat njegova rad je mnogo slika u ulju koja su se našla u mnogim crkvama Labinšćine i Liburnije. Bio je poznat i po portretima, ali najpoznatiji je po jednom djelu - ogromnoj slici dugoj desetak metara i visoka oko tri metra. Da bi se mogao baviti svojim životnim snom u produžetku kuće roditelja njegove žene u Kraju izgradio je atelje ozidan u crvenoj igli. Nazvao ga je Nastajanje i rađanje svijeta oslikavši portrete oko 2000 najpoznatijih svjetskih ljudi! Iznad njih je bio lik stvoritelja Boga s dugom sijedom bradom.
To i mnoge druge više nego zanimljive podatke o našem Labinjanu našao sam u tekstu mladog znanstvenika Roberta Doričića iz Rijeke, napisanog u sklopu istraživanja povijesti Liburnije. U njoj značajno mjestu pripada i Valentinu Lucasu, koji u Kraj dolazi najvjerojatnije nakon što je upoznao svoju buduću suprugu. Tada je govorio talijanski, ali je kasnije naučio i čakavski govor ovog kraja. Labin nije zaboravio, ali je bio opsjednut svojim radom, koji će ubrzo postati zanimljiv za turiste Lovrana i Opatije. To likovno veledjelo našlo se i u turističkom vodiču Lovrana, uz napomenu da se razgledavanje ateljea Lucasa naplaćivalo jednu krunu!
Došao je Prvi svjetski rat, što nije spriječilo svraćanje turista u Kraj, ali kraj je ipak došao godinu dana - 6. travnja 1915. godine, kada 75. godišnji Lucas umire u svom domu. Rođen je 20. srpnja 1840. godine, a kršten je u istoj crkvi, u kojoj će kasnije završiti neka njegova djela. Nakon toga bilo je nekoliko provala i krađa slika u njegovom već oronulom ateljeu, ali pravo zlo se dogodile početkom 19919. godine, jedva tri mjeseca nakon što su u Istru ušle talijanske vojne jedinice.Pripadnici 45. pješačke  jedinice upali su u atelje i bajunetama razrezali i uništili njegovo životno djelo!
Danas su na tom mjestu ostali tek tragovi nekadašnje neobične kuće neobičnog slikara labinskih korijena, kojega će od potpunog zaborava sačuvati najprije Viktor car Emin, iskoristivši tužnu sudbinu njegovih djela za svoj roman. Uz već spomenutog mladog znanstvenika R. Doričića koji je s mnogo ljubavi i istraživačke znatiželje  prikupljao podatke o njegovom životu i stvaranju.
Hoće li to pomoći da se u Labinu, rodnom gradu samozatajnog akademskog slikara Valentina Lucasa, konačno oda štovanje osobi koja je svom gradu dala mnogo više nego što je od njega dobio. I sada dobiva!




Nema komentara:

Objavi komentar