srijeda, 2. studenoga 2016.

RKUD RUDAR RAŠA - MOZAIK OD 15 VRIJEDNIH FOTKI!

Za nešto više od dvije godine obilježit će se jedan izuzetan jubilej - sedam desetljeća plodnog djelovanja Radničkog kulturno umjetničkog društva Rudar iz Raše, nastalog pod okriljem onda moćnog sindikata još moćnijih Istarskih ugljenokopa Raša. Ili skraćeno - RKUD Rudar Raša utemeljen je 2. veljače 1949. godine u Raši, što se vidi i iz njegova statuta, kojega mi je ovih dana dao na uvid Pino Mohorović, jedna od legendi raških folkloraša.
Vjerujem da će se sve što je RKUD Raša odmah po osnutku pa do današnjih dana učinio za očuvanje i vrednovanje tradicionalne narodne glazbe, svirke i plesa Labinšćine naći na jednom mjestu, uključujući i spomen sobu u sklopu budućeg muzeja najmlađeg grada u Istri. Ovog puta tek nekoliko riječi o Mohoroviću, koji je bio predsjednik raških folkloraša sredinom šezdesetih, kada dolazi do prve velike smjene unutar Društva, na čije čelo dolazi članovi nikli u njemu. Za agilnog omladinca to je bio veliki izazovi, ali i potvrda ljubavi prema domaćoj besedi, folkloru i druženju u RKUD Rudar, u kojem je provodio najviše slobodnog vremena. Mnogi mladi Labinjani koji su šezdesetih odlazili na subotnju plesnu zabavu iznad bara u Podlabinu, u prostoru nasuprot ondašnjem Istratransu i nisu znali da je upravo on, po zadatku predsjednika omladine Labina Romana Černjula, bio glavni "krivac" za lijepo provedene večeri uz grupu Zoro i druge.
Danas 77. godišnji umirovljenik, koji je još prije nekoliko godina plesao na nastupima raških folkloraša, odustaje od svih aktivnosti u svom RKUD-u, na simboličan način upozoravajući da njemu treba svježe krvi i poleta za nove, nimalo lake godine djelovanja. Vraćajući se na zlatne godine postojanja RKUD Rudar iz svoje je arhive izvukao petnaestak zanimljivih starih fotografija, tek maln dio koji se čuva u arhivi Društva u njihovim legendarnih raškim prostorijama, ili još više u albumima nekadašnjih članova.Među njima sam odmah uočio Martina Kutića, Dinka Miletića,poznatijeg kao Mene Markulina, Josipa Miletića, nezaobilaznog Berta Bolanca. Pjevački zbor i dirigent Juraj Novoselec. Tu je i njihov dugogodišnji voditelj i duša Društva Silvano Verbanac, nezamjenjiv sopac Franko Kos sa svojim "pulenima!, Pina Miletić-Vlaski iz Pule s prijateljicom iz Labina. U fokusu fotoaparata nepoznatog autora je i kazališna predstava u kojoj, pored Osječanke Olge Kranjčević, glumi i pokojni Serđo Vlačić.
Raški folkloraši našli su se i na razglednicima, s kojima je započela Zadružna štampa iz Zagreba, a uspješno nastavio jedan drugi Pino - Josip Knapić, osoba koja je više od dva desetljeća na čelu folkloraša i pjevača iz Raše. Na posljednjoj razglednici je i Lidija, supruga Pineta Mohorovića.














Nekada su pjevači, svirači i plesači ovog društva često gostovali širom zemlje, a nerijetko su prelazili državnu granicu sudjelujući na raznim priredbama i susretima. U svibnju 1967. godine bili u na prvomajskoj paradi u glavnom gradu Slovačke Bratislavi, gdje su bili gosti tamošnjih Hrvata iz obližnjeg mjesta Devinska Nova Ves. Iste godine bili su oni gosti raških folkloraša, o čemu govori i ova fotografija izvučena i arhiva Valtera Černjula, raškog novinara i dugogodišnjeg novinara općinskog glasila Labinska komuna. Prisjeća se Valter dosta događaja iz tog vremena, a o tom susretu na domaćem terenu na fotki nastaloj na stepeništu crkve sv. Barbare na raškom trgu on će među domaćinima navesti onda profesionalnog tajnika RKUD Rudar Maura Marečića i ondašnjeg sekretara OKSKH Labina Klaudija Mikuljana. Na slici je i tapa popularni raško pjevač Đulio Škopac, nezaobilazni Pino Mohorović i mnogi drugi koje će zasigurno prepoznati njihovi vršnjaci i prijatelji. 

Navodi mi Valter da su goste iz Slovačke vodili po Istri te vukli u razgledavanje pulske Arene. Međutim, više od nje privukao ih plakat jednog američkog westerna s John Wayneom u glavnoj ulozi, što se onda kod njih, u zemlji iza "željezne zavjese", nije mogli vidjeti ni u snu!