srijeda, 2. ožujka 2016.

PROMJENE PREZIMENA U LABINSKOM ŽUPNOM UREDU IZMEĐU 1913. I 1923. GODINE

Don Silvio Zanoni bio je župnik s vjerojatno najdužim stažom u Labinu. Premda o njemu zasad još nemam točne podatke vrlo je vjerojatno da je u Labin došao početkom 20. stoljeća, a otišao, prema svemu sudeći, tek 1946. godine, kada je bilo sasvim jasno da Italija gubi Istru.U Italiju je nakon nekoliko mjeseci otišao i don Pentecoste, kojega će zamijeniti mladižupnik iz Skitače - Antun Bogetić, kasniji porečko-pulaki biskup.

Na njegovo sam ime naišao u mnogim crkvenim dokumentima, a na njegov sam lik naišao na jednoj fotografiji nastaloj u rabačkoj luci 1913. godine prilikom blagoslivljanja čamca obitelji Vidas. Prema sjećanjima starih Labinjana prije kojih dvadesetak godina on je bio rodom iz Furlanije, a u duhovnom životu Labina, prije svega organiziranju procesija, bio je vrlo aktivan.

Tražeći korijene vlastite obitelji nedavno sam u župnom uredu u Labinu, zahvaljujući dobroti gospođe Gverine, došao i do knjige krštenih od 1913. do 23. godine. Tu je knjigu na talijanskom jeziku vodio don Silvio Zanoni za cijelo to razdoblje, premda su se u drugim župama imena najčešće pisala na latinici, a potkraj 19. stoljeća u seoskim župama i na hrvatskom jeziku. S lakoćom sam došao do podataka da se moj otac Bepi kao Giuseppe Millevoi rodio 31. kolovoza 1917. godine. Otac mu se zvao Zvune, službeno Giovani, a njegova mama, to jest moja nona bila je Maria Rebić. Kumovi su bili Giovanni Diminich i Caterina Rebich. Babica se zvala Giussepina Ghergorich.

Zamijetio sam da se te godine, a i ranije, domaća slavenska, hrvatska prezimena u pravilu pisala talijanskom grafijom ali u izvornom obliku. Osim, spomenutih prezimena našao sam i druga naša prezimena koja su završavala na "ich" - u godini rođenja mog oca tu su još prezimena - Bastianich, Bassanich, Brencich, Blascovich, Vlacich, Tencich, Sillich, Martincich i Raicovich. Fonetski su glasila isto kao i danas. U toj godini nisam naišao ni na jedno takvo promijenjeno prezime.

Prve godine nakon završetka Prvog svjetskog rata don Zanoni poneko domaće prezime već upisuje bez "ch", da bi samo četiri godine kasnije, dakle 1923. godine nije bilo ni jednog hrvatskog prezimena u izvornom obliku! Dolaskom Mussolinija na vlast ubrzano je i dekretom mijenjanje netalijanskih prezimena, odnosno kako se službeno tvrdilo, vraćanje u njihov izvorni romanski oblik.U knjizi krštenih malih Labinjana za tu godinu tako samnaišao na prezimena Cossi, Miletti, Vlaci, Raicovi, Bastiani i Giurici.



 

Nema komentara:

Objavi komentar