nedjelja, 1. studenoga 2015.

PODLABIN SREDINOM PEDESETIH

Sve do početka razvoja turizma Rabac je, kao motiv za razglednice, bio u drugom planu. Stari grad je oduvijek po svojim povijesnim vrijednostima i zanimljivoj arhitekturi bio zanimljiv za izdavače razglednice.
Tih je godina na razglednicima bio relativno i Podlabin, novi grad rudara u podnožju drevnog grada, službeno inauguriran potkraj 1942. godine, a dinamično se, premda bez nekog graditeljskog reda i pravila struke širio i nakon rata.
Ova je razglednica u poštanski sandučić bačena 22. srpnja 1957. godine, a najvjerojatnije je tiskana i godinu-dvije prije tog datuma. Na njoj su, uz dosta zanimljivu kompoziciju, stari grad i Vilete, ali mene najviše zanima stara zgrada, koja se nalazi sučelice današnje zgrade pošte i banke, izgrađene nekoliko godina ranije. Bila je to jedna od svega četiri-pet kuća s trgovinom Duhana u prizemlju, u kojoj smo i mi klinci svoje prve cigarete kupovali u komadu. Za više najčešće nije bilo dovoljno novca džepu! Nalazila se u današnjoj Ulici Zelenice, zapravo gradske dionice Jadranske magistrale koja će se također početi graditi u to vrijeme.
Zanimljiva je i povijest te kuće i njene vlasnice. Zapravo je to saga o velikoj ljubavi, u kojoj je bogati Labinjan svojoj voljenoj izgradio tu kuću u podnožju starog Labina, ali se zbog niza okolnosti nikada za nju nije oženio! Ona se kasnije nije udavala i nije imala potomaka, pa je tu dvokatnicu naslijedila njena nećakinja. Premda su mi poznata imena labinskog Romea i njegove Julije, zbog obzira prema njihovoj ljubavi, neka ona ostanu mala tajna te neobične ljubavne priče početkom proteklog stoljeća.
Seljenjem uprave rudnika iz Raše u Labin početkom šezdesetih, ali i pošte i banke iz starog grada ovaj se prostor polako počinje pretvarati u novo funkcionalno središte Labina. Obiteljska kuća u lijevom dijelu razglednice uskoro će se naći u sendviču dvoju novih stambeno-poslovnih zgrada, u prizemlju kojih će se otvoriti nove moderne trgovine. U prizemlju obližnje kuće obitelji Škabić, u kojoj je jedno vrijeme bila postolarska radionica,uskoro će se, za jedan Prvi maj uz limenu glazbu otvoriti moderni mliječni restoran. Lokal za mlade, kojemu se moja generacija toliko veselila




I nastavak priče o novom središtu Labina sa semaforom nastavlja se do današnjih dana!
Sve onovremene razglednice na poleđini su imale  naziv izdavača i imena fotografa među kojima je najpoznatiji bio slavonski Zagrepčanin Đuro Griesbach. Ova je očito bila izuzetak - nepoznat je autor i izdavač, ali u stilu slikanja i realizaciji  prepoznajem tragove snalažljivog labinskog fotografa Žike Tasića. On je na jednoj svojoj razglednici otisnuo i svoje ime, nakon čega je shvatio da mu ih je ipak pametnije tiskati anonimno. Vrijeme će pokazati radi li se zaista o njemu, što bi me osobno veselilo!

3 komentara:

  1. Da Zika Tasic, fotograf - umetnij fotografije, upoznali smo se davne 1968. godine u septembru u njeovoj fotografskoj radnji u Puli, ugradjivao sam mu foto celiju na vratima radnje, posto je cesto bio u prostoriji u kojoj je izradjivao slike, foto celija ga je obavestavala da je neko usao u radnju, te se oglasavao "dobar dan, evo me za momenat". Isao sam i u njegovu radnju u Labinu gde mu je supruga radila. Nase druzenje se nastavlo godinama, upoznao sam mu celu porodicu u Rapcu gde su izgradili orodicnu kucu, a postali smo i Kumovi. Sobzirom na razliku godina a tako veliku prisnost iz miloste sam ga zvao "Ćale" a oni su mene zvali "Mačak". Imali smo divno druzenje. Bio je divan covek, divne naravi, uvek veseo i nasmejan, svojm plemenitoscu i kvalitetom fotografija je plenio musterije. Zika je inace bio i prvi snimatelj, prvog filma "Slavica" koji je sniman u Jugoslaviji. Njegovu tradiciju fotograga je nastavio sin Rajko u Rabcu. Hvala na ovoj divnoj fotografiji za koju ni Ja ne sumnjam da je njegova.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala Vam Dušane na novim zanimljivim pojedinostima oko našeg Žike, koji je bio dio mladosti moje generacije!

      Izbriši
  2. Hvala vam na divnim rijecima koje su me dirnule! Moji deda i baba bili su predivni ljudi i majstori svog zanata!

    OdgovoriIzbriši