subota, 20. lipnja 2015.

ZBOG RAŠE U BEOGRAD!

Što sam stariji to sam sigurniji da se ništa slučajno ne događa. Tako se nisam slučajno upoznao sa Draganom Velikićem, trenutačno najpoznatijim i najboljim srpskim književnikom. Dijete beogradskog asfalta kao sin jugoslavenskog oficira kao dječarac s obitelji dolazi u Pulu, gdje je njegov otac pomorski kapetan Dunav zamijenio morem. Pula će postati drugi njegov grad, grad djetinjstva, sazrijevanja, odrastanja i prve ljubavi, kojem će se kasnije često vraćati. Više puta i u romanima, od Via Pule, Bonavie do posljednjeg romana Islednik.
Pripremajući se po običaju temeljito za svoje romane u ruke mu je došla i moja knjiga Raša moje mladosti, nakon čega smo se ubrzo i upoznali i družili više puta u našem Labinu, zajedno s njegovim prijateljem Goranom Banom iz Pule.
U završnoj fazi pisanja romana Islednik, u kojem pišući o svojoj majci prikazuje zapravo svoj životni put, u kojem je uz Pulu i Istru ucrtana i Labinšćina. Rabac, Labin, Trget i Raša. Malim Trgetom je i danas fasciniran, a duboko u sjećanjima ostala su mu urezana sjećanja na Rašu tijekom putovanja iz Rijeke do grada Arene. Tada su, prisjećat će se i moji stariji Aršijani, predasi uz kavicu i pivo bili česti na raškom trgu. Ili Na place va Raše, kako će zajedno zapjevati naši pulski Labinjani Daniel Načinović i Bruno Krajcar.
Prije otprilike dva tjedna Dragan mi je poslao njegov još vrući roman, kojega sam iste noći pročitao u dahu. Kako nemam riječi da opišem to djelo bit će mi lakše citirati kratku ocjenu kritike Gorčina Stojanovića otisnitu na korici romana.
"Mnogo ljudi piše, ali je malo pravih pisaca kakav je Velikić. To je uživanje u čistoj literaturi. Njegova vas rečenica uvek vodi dalje, kao što je u muzici činio Hendriks!"
Ne imajući ambiciju da ocjenjujem to djelo reći ću samo da je Dragan Velikić maestralno, bez suvišnih riječi, patetike ili kritike s odmakom vjerno ocrtao povijesne prilike u Istri i posebno Puli. "Mene je posebno zagolicao njegov opis Raše, kojoj se vraća u više navrata, a najviše u šestom poglavlju. "Kad god bi se našao u Raši, u malom rudarskom gradu na pola puta između Pule i Rijeke, gdje su vozači linijskih autobusa redovno pravilu pauzu, osećao je uznemirenje. Kao da je zatvoren u kavezu, otvoren prizorima iz sna. Sve je na tom trgu bilo nadrealno. Ulazilo se u crtež, a ne u prostor.Trg je uvijek bio prazan, jer, umesto u središtu, nalazio se na obodu grada, izvan putanja njegovih nevidljivih stanovnika. Visoka trijumfalna kapija, sa slavolukom i parolama u slavu Tita, spajala ga je s obližnjim malim trgom, koji je također bio pust..."
Promocija knjige bila je najavljena za ovaj utorak, a kako sam se već ranije sa mojom ženom Mirom dogovarao da iz Zagreba malo skočimo i do naših susjeda u Beograd, eto odlične prilike za odličan izlet u nekadašnji glavni grad propale Jugoslavije.
Promocija, prva od dvije u Beogradu, održala se u prostranoj knjižari-kafiću SKC Delfi, jedna od 27 knjižara izdavačke kuće Laguna u gradu od dva milijuna stanovnika. Lijepo novo iskustvo, osjećam se odlično, a malom sam digao i nos kada je autor romana, od mene u šali nazvan Karlo Grande, ili Veliki, okupljenima naveo da je i međi njima moja malenkost, u romanu nositelj jedne od epizodnih uloga! Za to smo vrijeme moja žena i ja bili u društvu s Nikolom Lorencinom, poznatim beogradskim filmskim umjetnikom i profesorom. Rodom je iz Medulina, jedno je vrijeme radio i u Novom listu, a nekada je odlično surađivao s raško-pulskim novinarom Armandom Černjulom. Posebno me obradovao informacijom da posjeduje dokumentarni film o Labinu i Labinšćini snimljenim 1950. godine, kojega će mi rado ustupiti!
Kratak boravak u Beogradu, za kojeg sam se osjećao vrlo ugodno među druželjubivim i gostoljubivim domaćinima, odlično je bio "režiran" od našeg Dragana, velikog prijatelja i promotora Pule i Istre. Bili smo u njegovom stanu s velikom kartom Istre na zidu. Šetali smo se gradom i na kraju dana večerali na Skadarliji. I preostala dva dana stalno smo bili posjetitelji tog boemskog dijela Beograda, ručajući u restoranima Dva goluba i Tri šešira, uz obveznu glazbu Roma. To nam nije bilo teško budući da se zakupljeni stan nalazio u neposrednoj blizini nezaobilazne Skadarlije. Stan je pripadao beogradskoj dramskoj umjetnici Ivi Modli, koja je kao učenica prije nestanka stare države boravila i u Labinu, spuštajući se pješačkom stazom do našeg Rapca! Slučaj ili ne, odgovorite sami! Slučajno ili ne, ali na zidu kreativno uređenog stana umjetnice dočekao nas je ogroman plakat s likom velikog talijanskog slikara Giorgia de Chirica. Autora koji je nadahnuo glavnog konstruktora Raše Gustava Pulitzera Finalia, na kreaciju upravo ovakve Raše i njenog glavnog trga! Bit će da me je on spojio s velikim srpskim književnikom i doveo na beogradsku promociju njegove knjige!




 

Nema komentara:

Objavi komentar