srijeda, 26. studenoga 2014.

MENE DOBRIĆ - OSUĐEN U IME NARODA, I OSTAO BEZ - HOTELA!

Mene Dobrić iz Snašići bio je između dva rata, u doba Italije, ugledan poduzetnik,vlasnik hotela Roma, restorana i apoteke na usponu za stari Labin, danas oronulu i devastiranu zgradu, utočište labinskih beskućnika.Odmah nakon rata optužen za suradnju s neprijateljima naroda, carabinjerima iz Vineža, izvjesnim Cardiem i Cesarom Faragunom. Inače, to mu je bio bratić i također uspješan poduzetnik domaćih korijena, čija je obitelj, između ostalog, bila vlasnik pekare na križanju za Rabac, gdje su imali i veliku kuću.
Predsjednik suda bio je izvjesni Bencovic, dva porotnika Carlo Paliska i Onorato Fable, dok je zapisničarka bila Anica Cihak-Petrozek, službenica koja je najvjerojatnije došla iz Hrvatske. Odvjetnik mu je bio Boris dr. Lukež, a u ime udruge Istria branio ga je i Ante Dobrila
Zbog toga je osuđen na pola godine zatvora, tri godine gubitka građanskih prava i što je, njemu, ali i sudu bilo mnogo važnije, konfiskacije sve imovine, osim najnužnijeg za život njegove obitelji.
Nakon izlaska iz zatvora nije se mnogo dvoumio, već je poput mnogih Labinjana i Istrana pokupio najnužnije i preko Italije završio u Americi kao Mr. Dobrini. Zna se kako je završi njegov nekadašnji hotel, koji zadaje glavobolje aktualnom vlasniku - Gradu Labinu.
Presuda je izrečena 7. ožujka 1946. godine (19 dana prije mog rođendana!), presuda na talijanskom jeziku vjerojatno je prijevod izvornika, a pronađen je u jednom tršćanskom antikvarijatu.






SVETA MARINA - PO DRUGI PUT

Sveta Marina, lijepo mjestance na istočnoj obali Istre, smješteno u uvalici nešto južnije od Rapca, živne tek za ljetnih mjeseci, kada broj turista osjetno nadmašuje one koji stalno u njoj žive. Za nju se kaže da ima ljepšu prošlost nego sadašnjost, što sputava njenu budućnost. Uz njenu spomen vrlo se često misli zapravo na tamošnji autokamp, koji i oslikava živo u njoj u posljednjih četrdesetak godina. Da su prometnice do nje bolje i da dio turista i stanara još uvijek vodu ne dobiva od cisterni, vjerojatno bi se ljepše i više pisalo o poslijeratnom razvoju Svete Marine.Zahvaljujući čudnoj podjeli lokalne samouprave Labinšćine ona je danas dio raške turističke rivijere, čime je i dalje u drugom planu u odnosu na susjedni Rabac.. Ipak, prostora za optimizam uvijek ima. Ove kartoline na više načina govore o mijenama u Svetoj Marini.





  

utorak, 4. studenoga 2014.

O OBNOVI LABINŠĆINE U ILUSTRIRANOM VJESNIKU GODINE 1947.

Ilustrirani Vjesnik revija koja je jednom tjedno izlazila u Zagrebu. U prvom broju u 1947. godini taj tjednik, koji se naslanja na Ilustrirani tjednik Svijet, koji dvadesetih godina izlazi u Zagrebu, svi tekstovi i fotografije posvećeni su revoluciji i novoj Titovoj Jugoslaviji. Zanimljivo u njemu nema ni retka o Maršalu Titu, ali zato ne nedostaje tekstova o velikom Sovjetskom Savezu. Njemu je posvećena i automobilska industrija utjelovljena u Zavodu Staljin, koi proizvodi automobile marke ZIS. Skraćenica je od naziva Zavodi industrijski Staljin.
Ipak, i u tako skrojenom đornalu ima mjesta i za foto-vijesti iz novopripojene Istre. Štoviše, te su vijesti na prvoj stranici pod naslovom Obnova Istre. Među 11 fotki tehnički dosta slabe kvalitete, pronašao sam i dvije fotografije s Labinšćine. Na jednoj je obnova mosta na cesti Labin-Rabac, kojega u travnju 1945. godine ruše njemački vojnici prilikom povlačenja. Most su obnovili radnici Oblasnog građevinskog poduzeća Istre.
I na drugoj je fotografiji infrastrukturni zahvat - gradnja mosta u Raškoj dolini.
Prelistavajući pomno cijeli tjednik, iz kojeg će kasnije izrasti Vjesnik u srijedu, popularni VUS, našao sam još jednu fotografiju iz Istre, na kojoj su mali pioniri! Možda je i ona nastala na Labinšćini?